17.7.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 231/3
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. ožujka 2017. uputio Curtea de Apel Constanţa (Rumunjska) – Sindicatul Familia Constanța i drugi protiv Direcția Generală de Asistență Socială și Protecția Copilului Constanța
(Predmet C-147/17)
(2017/C 231/04)
Jezik postupka: rumunjski
Sud koji je uputio zahtjev
Curtea de Apel Constanţa
Stranke glavnog postupka
Žalitelji: Sindicatul Familia Constanța i drugi
Druga stranka u postupku: Direcția Generală de Asistență Socială și Protecția Copilului Constanța
Prethodna pitanja
1.
Treba li odredbe članka 1. stavka 3. Direktive 2003/88/EZ (1), u vezi s člankom 2. Direktive 89/391/EEZ (2), tumačiti na način da iz njezina područja primjene isključuju djelatnost udomiteljsva poput one koju obavljaju tužitelji?
2.
U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje, treba li članak 17. Direktive 2003/88/EZ tumačiti na način da djelatnost udomiteljstva poput one koju obavljaju tužitelji, može biti predmet odstupanja od odredaba članka 5. Direktive na temelju stavka 1., stavka 3. točaka (b) i (c) ili stavka 4. točke (b) [članka 17.]?
3.
U slučaju pozitivnog odgovora na pitanje koje prethodi, treba li članak 17. stavak 1., ili, ako je to slučaj, članak 17. stavke 3. ili 4. Direktive 2003/88/EZ, tumačiti na način da takvo odstupanje mora biti izričito predviđeno ili može biti i prešutno, tako da se donese poseban normativni akt koji predviđa druga pravila organizacije radnog vremena za određenu profesionalnu djelatnost; u slučaju kada takvo odstupanje ne mora nužno biti izričito predviđeno, koji su minimalni uvjeti kako bi se moglo smatrati da nacionalni propis propisuje odstupanje i može li takvo odstupanje biti izraženo na način kako proizlazi iz odredaba Zakona br. 272/2004?
4.
U slučaju negativnog odgovora na 1., 2. ili 3. pitanje, treba li članak 2. točku 1. Direktive 2003/88/EZ tumačiti na način da vrijeme koje udomitelj provodi s maloljetnim korisnikom udomiteljstva, u vlastitom domu ili na drugom mjestu koje sam odabere, predstavlja radno vrijeme, iako on ne obavlja ni jednu djelatnost koja mu je povjerena pojedinačnim ugovorom o radu?
5.
U slučaju negativnog odgovora na 1., 2. ili 3. pitanje, treba li članak 5. Direktive 2003/88/EZ tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput članka 122. Zakona br. 272/2004; i, u slučaju odgovora u smislu primjenjivosti članka 17. stavka 3. točaka (b) i (c) ili članka 17. stavka 4. točke (b) Direktive, treba li taj članak tumačiti na način da mu se protivi takav nacionalni propis?
6.
U slučaju negativnog odgovora na 1. pitanje i, eventualno, pozitivnog odgovora na 4. pitanje, može li se članak 7. stavak 2. Direktive 2003/88/EZ tumačiti na način da mu se ipak ne protivi dodjela naknade koja je jednaka naknadi na koju bi radnik imao pravo tijekom godišnjeg odmora, s obzirom na to da narav djelatnosti koju obavljaju udomitelji njih sprečava u tome da koriste taj odmor, ili radnik, iako mu je godišnji odmor formalno odobren, zapravo nastavlja obavljati istu djelatnost, ali mu u dotičnom razdoblju nije dopušteno odvojiti se od maloljetnog korisnika udomiteljstva? Ako je to slučaj, je li za stjecanje prava na naknadu nužno da je radnik tražio dopuštenje za odvajanje od maloljetnika, a poslodavac mu ga nije dao?
7.
U slučaju negativnog odgovora na 1. pitanje, pozitivnog odgovora na 4. pitanje i negativnog odgovora na 6. pitanje, protivi li se članku 7. stavku 1. Direktive odredba poput članka 122. stavka 3. točke (d) Zakona br. 272/2004 s obzirom na to da taj zakon poslodavcu ostavlja mogućnost da diskrecijski odluči hoće li dopustiti odvajanje od maloljetnika tijekom godišnjeg odmora i, ako je to slučaj, predstavlja li nemogućnost da se de facto koristi godišnji odmor, kao posljedica primjene takve zakonske odredbe, povredu prava Unije koja udovoljava uvjetima za stjecanje prava radnika na naknadu? Ako je tomu tako, treba li takvu naknadu isplatiti država zbog povrede članka 7. Direktive ili javno tijelo koje ima svojstvo poslodavca, a koje tijekom razdoblja godišnjeg odmora nije osiguralo mogućnost odvajanja od maloljetnog korisnika udomiteljstva? U takvoj situaciji, je li za stjecanje prava na naknadu nužno da je radnik zatražio odobrenje za odvajanje od maloljetnika i da mu ga poslodavac nije dao?
(1) Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL 2003., L 299, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)
(2) Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL 1989., L 183, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 50.)
Full & Egal Universal Law Academy