17.7.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 231/5
Tužba podnesena 5. travnja 2017. – Europska komisija protiv Mađarske
(Predmet C-171/17)
(2017/C 231/07)
Jezik postupka: mađarski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: V. Bottka i H. Tserepa-Lacombe, agenti)
Tuženik: Mađarska
Tužbeni zahtjev
Komisija od Suda zahtijeva da:
—
utvrdi da se nacionalni sustav mobilnog plaćanja koji je Mađarska uvela i održala na snazi, uređen Zakonom CC iz 2011. i njegovom Provedbenom uredbom Vlade br. 356/2012 od 13. prosinca 2012., koji stvara monopol time što Nemzeti Mobilfizetési Zrt. dodjeljuje isključiva prava i sprečava ulazak na veleprodajno tržište mobilnog plaćanja, koje je prije toga bilo otvoreno za tržišno natjecanje, i čije uvođenje k tomu nije bilo nužno ni proporcionalno, protivi
—
na prvom mjestu, članku 15. stavku 2. točki (d) i članku 16. stavku 1. Direktive 2006/123/EZ (1) i
—
na drugom mjestu, člancima 49. i 56. UFEU-a;
—
naloži Mađarskoj snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
A nemzeti mobilfizetési rendszerről szóló, 2011. április 1-jei CC. törvény (Zakon CC od 1. travnja 2011. o nacionalnom sustavu mobilnog plaćanja; u daljnjem tekstu: Zakon) izmijenio je pravni okvir usluga mobilnog plaćanja s učinkom od 1. travnja 2013., iako su obvezujući učinci nastupili tek od 2. srpnja 2014. Zakon definira usluge centralizirane mobilne prodaje u sljedećim područjima: a) javna usluga parkiranja; b) davanje pristupa javnim cestama radi njihova korištenja; c) prijevoz osoba koji obavlja javno poduzeće; d) druge usluge koje pružaju državna tijela. Među navedenim uslugama, u Mađarskoj je do ovog trenutka u praksi moguće izvršiti mobilna plaćanja samo u okviru javne usluge parkiranja i davanja pristupa javnim cestama radi njihova korištenja (elektronička vinjeta „e-matrica” i sustav „HU-GO”). Unatoč tomu, predmet su ovog postupka četiri Zakonom uređena područja.
Komisija u pogledu javne usluge parkiranja smatra da društvo Nemzeti Mobilfizetési Zrt. u biti obavlja istu djelatnost kao i pružatelji usluga mobilnog plaćanja u prethodnom sustavu, uz razliku da ima isključivo pravo sklapanja ugovora s upraviteljima parkirališta i da su njegove pristojbe propisane. Isto vrijedi i za područje davanja pristupa javnim cestama radi njihova korištenja, s obzirom na to da je Nemzeti Mobilfizetési Zrt. jedini pružatelj usluga koji je u ugovornom odnosu s pružateljem javne usluge i koji može izravno prodavati pravo korištenja cestom. Stoga u ta dva područja ostali pružatelji usluga mobilnog plaćanja i usluga mobilne telefonije mogu biti samo preprodavatelji.
Dakle, uvođenje nacionalnog sustava mobilnog plaćanja i isključiva prava dodijeljena Nemzeti Mobilfizetési Zrt. prepreke su ulasku mađarskih i inozemnih poduzetnika na veleprodajno tržište mobilnih plaćanja – a time i na tržište usluga koje na temelju ugovornih odnosa s pružateljem javne usluge parkiranja i drugih javnih usluga nude drugi pružatelji koji preprodaju usluge mobilnog plaćanja – koje je prethodno bilo otvoreno za tržišno natjecanje. Stoga Komisija smatra da odredbe koje se odnose na nacionalni sustav mobilnog plaćanja uzete zajedno čine diskriminaciju i da se protive slobodi poslovnog nastana (povreda članka 15. Direktive 2006/123 i članka 49. Ugovora o FEU-u). Također smatra da se te odredbe protive i slobodnom pružanju usluga (povreda članka 16. Direktive 2006/123 i članka 56. Ugovora o FEU-u), s obzirom na to da isključiva prava dodijeljena Nemzeti Mobilfizetési Zrt. ograničavaju pružanje prekograničnih usluga. U vezi s ostalim uslugama centralizirane mobilne prodaje, za koje u Mađarskoj još uvijek nisu moguća mobilna plaćanja, Zakon uvodi isto isključivo pravo u korist Nemzeti Mobilfizetési Zrt. pa je i na to primjenjiva prethodno iznesena pravna analiza.
U skladu s relevantnim odredbama Ugovora o FEU-u i Direktive 2006/123, ograničenja slobode poslovnog nastana i slobodnog pružanja usluga moguće je uvesti samo ako nisu diskriminatorna, ako služe javnom interesu i ako usto zadovoljavaju zahtjeve nužnosti i proporcionalnosti. Komisija je mišljenja da argumenti koje je Mađarska iznijela ne mogu opravdati Zakonom uvedena ograničenja jer ne zadovoljavaju zahtjeve nužnosti i proporcionalnosti.
(1) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL 2006., L 376, str. 36.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.).
Full & Egal Universal Law Academy