31.7.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 249/18
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. travnja 2017. uputila Curtea de Apel Bacău (Rumunjska) – SC Topaz Development SRL protiv Constantin Juncu, Raisa Juncu, rođena Cernica
(Predmet C-211/17)
(2017/C 249/28)
Jezik postupka: rumunjski
Sud koji je uputio zahtjev
Curtea de Apel Bacău
Stranke glavnog postupka
Žalitelj: SC Topaz Development SRL
Druge stranke u postupku: Constantin Juncu, Raisa Juncu, rođena Cernica
Prethodna pitanja
1.
Treba li članak 3. stavak 2. i članak 4. stavak l. [Direktive 93/13/EEZ] (1) tumačiti i primijeniti na način da je – u okolnostima poput onih u glavnom postupku, kako ih je izložio žalitelj, koji se pozvao na nacionalnu sudsku praksu (presuda br. 1646 od 18. travnja 2011., koju je Înalta Curte de Casație și Justiție, Secția comercială [Vrhovni sud, Odjel za trgovačko pravo] donio u kasacijskom postupku i građanska presuda br. 466 od l 6. travnja 2016., koju je Curtea de Apel Bacău [Žalbeni su u Bacău] donijela povodom žalbe, postupak br. 3364/110/2014) – odnosno, kada dokaz o tome da se pregovaralo o svim odredbama predugovora o kupoprodaji, koji su stranke zaključile proizlazi iz same okolnosti da su druge stranke u postupku, u svojstvu potrošača, prihvatile takve odredbe, potpisujući predugovor koji je prethodno sastavio promotor za nekretnine i naknadno ovjerio javni bilježnik, pretpostavka da se nije pregovaralo o odredbama koje je prethodno sastavio stručnjak oborena suprotnim dokazom?
2.
Obuhvaćaju li načelno odredbe iz točaka (d), (e), (f) i (i) priloga Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima vrste odredbe sadržane u predugovorima o kupoprodaji koje su prethodno sastavili promotori za nekretnine koji su, kao i žalitelj, stručnjaci, posebno odredbe iz točaka 3.2.2. i 7.1. predugovora o kupoprodaji kojeg su zaključile stranke u postupku, kojima je predviđena lex commissoria četvrtog stupnja i kaznena odredba isključivo u korist potencijalnog prodavatelja?
3.
Treba li članak 6. stavak l. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima tumačiti i primijeniti na način da, u slučaju potvrdnog odgovora Suda na drugo pitanje, ne dopušta (zabranjuje) nacionalnom sudu da izmjeni odnosne odredbe koje se smatraju nepoštenima, u smislu da se lex commissoria četvrtog stupnja može primijeniti pod različitim uvjetima od onih izrijekom predviđenih u predugovoru (na primjer, ne za svako zakašnjenje s plaćanjem ili za svako neplaćanje, neovisno o njihovu iznosu, već samo za plaćanja određenog iznosa, koja su izvršena sa zakašnjenjem ili koja su neizvršena, koje sud, od slučaja do slučaja, utvrdi znatnim) i da smanji (ograniči) visinu kaznene odredbe do iznosâ koje je s osnova kapare platio potencijalnog kupca do trenutka aktivacije odredbe lex commissoria? Može li, u tim uvjetima, nacionalni sud samo utvrditi da se takve odredbe ne primjenjuju u odnosu na predmetnog potrošača?
(1) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12, str. 24.)
Full & Egal Universal Law Academy