24.7.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 239/24
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. travnja 2017. uputio Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Amsterdam (Nizozemska) – X protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie
(Predmet C-213/17)
(2017/C 239/30)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Amsterdam
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: X
Tuženik: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie
Prethodna pitanja
1.
Treba li članak 23. stavak 3. Dublinske uredbe (1) tumačiti na način da je Italija postala država članica koja je odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je tužitelj 23. listopada 2014. podnio u toj državi, iako je Nizozemska država članica koja u prvom redu bila odgovorna zbog zahtjevâ za međunarodnu zaštitu u smislu članka 2. točke (d) te uredbe koji su prethodno podneseni u toj državi, od kojih se posljednji u ovom trenutku još uvijek razmatra u Nizozemskoj, jer odjel za upravno pravo Raada van State (Državno vijeće, Nizozemska) još nije odlučio o žalbi koju je tužitelj podnio protiv odluke AWB 14/13866 rechtbanka [Den Haag, zittingsplaats Middelburg] od 7. srpnja 2014.?
2.
Proizlazi li iz članka 18. stavka 2. Dublinske uredbe da su nizozemska tijela nakon podnošenja zahtjeva za ponovni prihvat od 5. ožujka 2015. morala odmah prekinuti razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koje je još uvijek bilo u tijeku u Nizozemskoj u vrijeme podnošenja tog zahtjeva i okončati to razmatranje nakon isteka roka iz članka 24., tako da povuku ili izmjene prethodnu odluku od 11. lipnja 2014. o odbijanju zahtjeva za azil od 4. lipnja 2014.?
3.
U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje, je li za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je podnio tužitelj ostala odgovorna Nizozemska, te nadležnost za isto nije prenesena na Italiju, jer tuženik nije povukao ni izmijenio odluku od 11. lipnja 2014.?
4.
Jesu li nizozemska tijela time što nisu spomenula da je u Nizozemskoj pred odjelom za upravno pravo Raada van State (Državno vijeće) u tijeku žalbeni postupak u drugom postupku za odobravanje azila povrijedila obvezu na temelju članka 24. stavka 5. Dublinske uredbe da talijanskim tijelima pruži informacije pomoću kojih bi mogla provjeriti je li Italija odgovorna državna članica na temelju kriterija utvrđenih u toj uredbi?
5.
U slučaju potvrdnog odgovora na četvrto pitanje, dovodi li ta povreda do zaključka da zbog toga odgovornost za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije prenesena na Italiju, nego je ostala na nizozemskim tijelima?
6.
Ako odgovornost nije ostala na Nizozemskoj, jesu li nizozemska tijela, s obzirom na činjenicu da je Italija izručila tužitelja Nizozemskoj u okviru kaznenog postupka koji se odnosi na njega, na temelju članka 17. stavka 1. Dublinske uredbe i odstupajući od njezina članka 3. stavka 1., trebala razmotriti zahtjev za međunarodnu zaštitu koji je on podnio u Italiji, i ne proizlazi li iz toga da nizozemska tijela razumno gledajući nisu trebala uporabiti ovlast iz članka 24. stavka 1. Dublinske uredbe da zatraže o talijanskih tijela ponovni prihvat tuženika?
(1) Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL 2013., L 180, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 108.)
Full & Egal Universal Law Academy