11.9.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 300/12
Žalba koju je 25. travnja 2017. podnio Mast-Jägermeister SE protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 9. veljače 2017. u predmetu T-16/16, Mast-Jägermeister SE protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo
(Predmet C-217/17 P)
(2017/C 300/15)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: Mast-Jägermeister SE (zastupnik: C. Drzymalla, odvjetnik)
Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo
Zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
—
u cijelosti ukine presudu Općeg suda od 9. veljače 2017. u predmetu T-16/16, kojom je odbijena tužba i tužitelju naloženo snošenje troškova;
—
ako odluči da je žalba osnovana, prihvati prvi i treći tužbeni razlog iz prvostupanjskog postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žaliteljeva žalba podnesena je protiv presude Općeg suda od 9. veljače 2017. u predmetu T-16/16, u kojoj je Opći sud ispitao uvjete koji se odnose na prikaz dizajna radi utvrđivanja datuma podnošenja, konkretno što se tiče prijave za registraciju dizajnâ br. 002683615-0001 i 002683615-002 (čaše).
Pobijana presuda Općeg suda povrjeđuje odredbu iz članka 46. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 6/2002, u vezi s člancima 36. i 38. iste uredbe, jer je Opći sud presudio da iz smisla i svrhe tog pravila proizlazi da prijave za registraciju ne treba smatrati prijavama za registraciju dizajnâ Zajednice ako Ured smatra da postoji nesigurnost ili nejasnoća u pogledu predmeta zaštite prijavljenog dizajna. Međutim, iz važnosti datuma podnošenja prijave za registraciju dizajna za njezina podnositelja proizlazi da prikaz dizajna ne treba biti podvrgnut strogim zahtjevima i da članak 36. stavak 1. točka (c) zahtijeva samo fizičku prikladnost prikaza dizajna za umnožavanje radi priznanja datuma podnošenja u smislu članka 38. Uredbe br. 6/2002.
Suprotno onome što smatra Opći sud, ništa drugo ne proizlazi ni iz članka 4. stavka 1. točke (e) Uredbe br. 2245/2002, u vezi s njezinim člankom 10. stavkom 1. točkom (c) i člankom 10. stavkom (2). Budući da iz tih odredbi proizlazi da prikaz dizajna treba biti dostatne kvalitete kako bi se jasno razlikovale sve pojedinosti predmeta za koji se zahtijeva zaštita, i te se odredbe odnose samo na fizičku prikladnost prikaza dizajna za umnožavanje. To je osobito tako uzimajući u obzir da samo podnositelj prijave za registraciju određuje njezin predmet odnosno ono u odnosu na što zahtijeva zaštitu. Naposljetku, konačan doseg zaštite dizajna jedino i isključivo utvrđuje sud koji odlučuje u postupku zbog povrede prava.
Ako registracija dizajna može pobuditi pravne dvojbe glede njegova prikaza, ona može biti odbijena, ali to ne može biti slučaj s priznanjem datuma podnošenja prijave za registraciju koji je vrlo važan za njezina podnositelja zbog odredbi o prvenstvu prve prijave iz članka 4. stavka A. Pariške konvencije.
U tim okolnostima Opći sud nije uzeo u obzir nedvosmislen tekst različitih pravila u članku 46. stavcima 2. i 3. Na temelju članka 46. stavka 2. Uredbe br. 6/2002, prijava se neće smatrati prijavom za registraciju dizajna samo ako se nedostaci prijave tiču uvjeta navedenih u članku 36. stavku 1. te uredbe. Međutim, kad je riječ o prikazu dizajna, članak 36. stavak 1. navedene uredbe zahtijeva samo da taj prikaz bude prikladan za umnožavanje. U skladu s člankom 46. stavkom 3. Uredbe br. 6/2002, svi ostali nedostaci, osobito oni koji proizlaze iz primjene Uredbe 2245/2002, mogu, nakon prethodnog priznanja datuma podnošenja, uzrokovati samo odbijanje prijave. To proizlazi iz upućivanja sadržanog u članku 46. stavku 3. na članak 45. stavak 2. točku (a), u vezi s člankom 36. stavkom 5. Uredbe br. 6/2002.