24.7.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 239/29
Tužba podnesena 10. svibnja 2017. – Europska komisija protiv Vijeća Europske unije
(Predmet C-244/17)
(2017/C 239/36)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Gussetti, P. Aalto, L. Havas, agenti)
Tuženik: Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjev
—
poništiti Odluku Vijeća (EU) 2017/477 od 3. ožujka 2017. o stajalištu koje treba donijeti u ime Europske unije u okviru Vijeća za suradnju osnovanog na temelju Sporazuma o pojačanom partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kazahstana, s druge strane u pogledu rada Vijeća za suradnju, Odbora za suradnju, specijaliziranih pododbora ili drugih tijela (1),
—
naložiti Vijeću Europske unije plaćanje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Komisija smatra da je dodavanje postupovne pravne osnove iz područja Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP), odnosno članka 31. stavka 1. UEU-a koji zahtijeva jednoglasno odlučivanje u suprotnosti s tumačenjem Ugovora koje proizlazi iz sudske prakse Suda.
Navedeni tužbeni razlog poduprijet je sljedećim argumentima:
Prvo, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, odluku na temelju članka 218. stavka 9. UFEU-a treba donijeti kvalificiranom većinom, čak i ako bi se na temelju jedne ili više materijalnih pravnih osnova inače zahtijevala jednoglasnost za sklapanje međunarodnog sporazuma. Dodavanje druge pravne osnove koja inače ima za cilj osiguranje jednoglasnog odlučivanja ne utječe na postupak na temelju kojeg je donesena u Vijeću.
Odluka Vijeća koja je donesena u skladu s postupkom iz članka 218. stavka 9. UFEU-a nema za cilj dopuniti ili mijenjati institucionalni okvir sporazuma pa, je se prema tome ne može izjednačiti sa sklapanjem ili izmjenom međunarodnog sporazuma, već ima za cilj osiguranje njegove djelotvorne provedbe. Takvu odluku, u skladu s člankom 218. stavkom 8. prvim podstavkom i člankom 218. stavkom 9. treba donijeti kvalificiranom većinom. Nezakonito je zahtijevati donošenje odluke jednoglasno.
Drugo, također je razjašnjeno sudskom praksom Suda, članak 218. UFEU-a predviđa „općeprimjenjiv jedinstven postupak koji se odnosi na pregovore i sklapanje međunarodnih sporazuma Unije u svim područjima njezina djelovanja, u što ulazi ZVSP”. Posebna narav ZVSP-a odražava se u činjenici da su prijedlog podnijeli zajednički Komisija (na temelju elemenata koji ne pripadaju ZVSP-u) i Visoka predstavnica (na temelju elemenata koji pripadaju ZVSP-u). Time se, međutim, ne može promijeniti zaključak da odluku iz članka 218. stavka 9. UFEU-a treba donijeti kvalificiranom većinom.
Kombinacija te dvije linije sudske prakse dovodi do zaključka da se ne samo na pregovore i sklapanje međunarodnog sporazuma, već i na usvajanje stajališta kojima se provodi takav sporazum primjenjuje jedinstveni postupak iz članka 218. UFEU-a, u tom slučaju članka 218. stavka 9. UFEU-a, koji propisuje odlučivanje kvalificiranom većinom. Ne može se dodati niti jedna druga postupovna odredba. Čak i ako Vijeće doda takvu odredbu, to ne može uzrokovati promjenu postupka odlučivanja.
(1) SL 2017., L 73, str. 15.
Full & Egal Universal Law Academy