7.8.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 256/14
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. svibnja 2017. uputio Varhoven kasatsionen sad (Bugarska) – Wiemer & Trachte GmbH (u stečaju) protiv Zhan Oved Tadzher
(Predmet C-296/17)
(2017/C 256/11)
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je uputio zahtjev
Varhoven kasatsionen sad
Stranke glavnog postupka
Žalitelj u kasacijskom postupku: Wiemer & Trachte GmbH (u stečaju)
Druga stranka u kasacijskom postupku: Zhan Oved Tadzher
Prethodna pitanja
1.
Treba li članak 3. stavak 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. (1) o stečajnom postupku tumačiti na način da su sudovi države članice na području koje je otvoren stečajni postupak isključivo nadležni za odlučivanje o tužbi za poništenje stečaja protiv tuženika koji ima registrirano sjedište ili domicil u drugoj državi članici, ili stečajni upravitelj u slučaju iz članka 18. stavka 2. Uredbe može podnijeti tužbu za poništenje sudu u državi članici u kojoj tuženik ima registrirano sjedište ili domicil, kada se tužba za poništenje stečajnog upravitelja temelji na raspolaganju pokretninom koja se nalazi u toj drugoj državi članici?
2.
Primjenjuje li se oslobođenje od odgovornosti iz članka 24. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Uredbe br. 1346/2000 u slučaju kada je obvezu u korist dužnika u državi članici ispunio upravitelj poslovne jedinice društva dužnika registrirane u toj državi članici, kada je u trenutku ispunjenja u drugoj državi članici podnesen zahtjev za otvaranje stečajnog postupka u odnosu na imovinu dužnika i kada je određen privremeni stečajni upravitelj, ali još nije donesena odluka o otvaranju stečajnog postupka?
3.
Primjenjuje li se članak 24. stavak 1. Uredbe br. 1346/2000 o ispunjenju obveza na plaćanje novčanog iznosa dužniku kada je prvotni dužnikov prijenos tog novca osobi koja je ispunila obvezu bez učinka u skladu s nacionalnim pravom suda nadležnog u području stečaja i kada je nepostojanje učinka posljedica otvaranja stečajnog postupka?
4.
Je li presumpcija o neimanju saznanja u skladu s člankom 24. stavkom 2. Uredbe br. 1346/2000 primjenjiva kada tijela navedena u članku 21. stavku 2. drugoj rečenici Uredbe nisu poduzela potrebne mjere kako bi se osigurala objava u registru države članice – na području koje se nalazi poslovni nastan društva dužnika – odluka stečajnog suda kojima se imenuje stečajni upravitelj i nalaže da raspolaganje imovinom proizvodi učinke samo s odobrenjem stečajnog upravitelja, kada država članica, u kojoj se nalazi registrirano sjedište poslovnog nastana, predviđa obveznu objavu tih odluka, iako ih priznaje na temelju članka 25. u vezi s člankom 16. Uredbe?
(1) SL 2000., L 160, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 3.)
Full & Egal Universal Law Academy