9.10.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 338/3
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. lipnja 2017. uputio Corte suprema di cassazione (Italija) – Presidenza del Consiglio dei Ministri protiv Fallimento Traghetti del Mediterraneo SpA
(Predmet C-387/17)
(2017/C 338/04)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Corte suprema di cassazione
Stranke glavnog postupka
Žalitelj: Presidenza del Consiglio dei Ministri
Druga strana u postupku: Fallimento Traghetti del Mediterraneo SpA
Prethodna pitanja
Sudu Europske unije postavljena su sljedeća pitanja (u okolnostima iz glavnog postupka, koje uključuju tužbu za naknadu štete protiv države članice kao zakonodavca, u kojoj se tvrdi da je u razdoblju od 1976. do 1980., u skladu sa zakonom te države članice (Zakon br. 684/1974), ona stvarno dodijelila brodarskom društvu bespovratna sredstva koja su državna potpora u smislu članka 87. stavka 1. Ugovora o EZ-u (bivši članak 92. stavak 1. i sada članak 107. UFEU-a) koja nije bila prijavljena (Komisiji) niti odobrena u skladu s člankom 88. Ugovora o EZ-u (bivši članak 93. i sada članak 108. UFEU-a), u kontekstu tržišta koje u to vrijeme nije bilo liberalizirano (pomorska kabotaža)):
1.
Za potrebe određivanja te potpore (kao „zatečene” i, stoga, kao potpore koja nije „nova” potpora), primjenjuje li se članak 1. točka (b) podtočka v. Uredbe br. 659/1999 (1), prema kojem „v. potpora […] se smatra zatečenom potporom jer je moguće ustanoviti da u trenutku kada je započela njezina primjena nije predstavljala potporu, ali je kasnije, zbog razvoja zajedničkog tržišta, postala potporom iako ju dotična država članica nije izmijenila. U slučaju kada određene mjere postanu potporom slijedom liberalizacije neke djelatnosti na temelju odredaba prava Zajednice, takve se mjere ne smatraju postojećom potporom nakon datuma utvrđenog za provedbu liberalizacije”, i, u slučaju pozitivnog odgovora, u skladu s kojim uvjetima; ili se primjenjuje načelo — (koje je formalno drugačijega opsega od gore navedene odredbe) koje je Opći sud uspostavio u svojoj presudi od 15. lipnja 2000. u spojenim predmetima T-298/97, T-312/97, T-313/97, T-315/97, T-600/9 do T-607/97, T-1/98, T 3/98 do T-6/98 i T-23/98 (Alzetta i dr./Komisija, t. 143.), i koje je sud Europske unije potvrdio presudom od 29. travnja 2004., koja je relevantna u ovom predmetu, C-298/00 P (t. 66. do 69.) — u skladu s kojim „[…] sustav potpore uspostavljen na tržištu koje je prvotno bilo zatvoreno za tržišno natjecanje, kada se to tržište liberalizira, treba smatrati sustavom zatečene potpore, jer u vrijeme kada je on uspostavljan nije bio u dosegu članka 92. stavka 1. Ugovora (koji je nakon toga postao članak 87. stavak 1.), koji se, uzimajući u obzir uvjete iz te odredbe u vezi s utjecajem na trgovinu među državama članicama i posljedicama za tržišno natjecanje, primjenjuje samo na sektore otvorene za tržišno natjecanje” — i, u slučaju pozitivnog odgovora, u skladu s kojim uvjetima?
2.
Za potrebe određivanja predmetne potpore, primjenjuje li se članak 1. točka (b) podtočka iv. Uredbe br. 659/1999, prema kojem je „zatečena” potpora „potpora koja se smatra postojećom potporom u skladu s člankom 15.” — pri čemu članak 15. propisuje da povrat nezakonite potpore podliježe roku zastare od deset godina — i, u slučaju pozitivnog odgovora, u skladu s kojim uvjetima; ili se primjenjuju dobro poznata načela, uspostavljena sudskom praksom Suda, o zaštiti legitimnih očekivanja i pravnoj sigurnosti, i, u slučaju pozitivnog odgovora, u skladu s kojim uvjetima (bez obzira na to jesu li ili nisu slični načelu iz gore navedene odredbe materijalnog prava)?
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL 1999., L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)