11.9.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 300/26
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. srpnja 2017. uputio Juzgado de lo Social no 2 de Terrassa (Španjolska) – Elena Barba Giménez protiv Francisce Carrión Lozano
(Predmet C-426/17)
(2017/C 300/30)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Juzgado de lo Social no 2 de Terrassa
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Elena Barba Giménez
Tuženik: Francisca Carrión Lozano
Prethodna pitanja
1.
Treba li Direktivu Vijeća 93/13/EEZ (1), u vezi s Direktivom 2005/29/EZ (2) i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis, poput članka 35. Ley 1/2000, de 7 enero, de Enjuiciamiento Civil (Zakon br. 1/2000 od 7. siječnja 2000. o parničnom postupku), u kojem tijela koja su zadužena za vođenje postupaka u kojima se donose odluke o zahtjevima za isplatu nagrada za rad (takozvani postupci „jura de cuentas”) ne mogu prije izdavanja ovršnog naslova po službenoj dužnosti provjeriti sadržava li ugovor sklopljen između odvjetnika i potrošača nepoštene odredbe ili je riječ o nepoštenoj poslovnoj praksi?
2.
Jesu li odvjetnici koji pružaju usluge besplatne pravne pomoći „prodavatelji robe ili pružatelji usluga” ili „trgovci” u smislu članka 2. stavka 2. točke (c) Direktive 93/13/EEZ i članka 2. točke (b) Direktive 2005/29/EZ? Jesu li članak 6. stavak 1. točka (d) i članak 7. stavak 2. Direktive 2005/29/EZ primjenjivi na slučajeve u kojima su tarife stručnjaka uređene pravnim pravilom?
3.
Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, treba li Direktivu 2005/29/EZ tumačiti na način da joj se protivi odredba poput one sadržane u članku 36. Ley 1/1996, de 10 enero, de Justicia Gratuita (Zakon 1/1996 od 10. siječnja 1996. o besplatnoj pravnoj pomoći), koja propisuje obvezu primjene zakonski utvrđenog tarifnog sustava, iako poduzetnik postupa nemarno ili zavaravajuće što se tiče određivanja cijena svojih usluga?
4.
Treba li članak 101. UFEU-a tumačiti na način da mu se protivi pravilo poput onog uspostavljenog člankom 36. Zakona 1/1996, prema kojem se nagrada odvjetnicima koji pružaju usluge u sustavu besplatne pravne pomoći, u slučaju prihvaćanja zahtjeva stranke, plaća po odvjetničkoj tarifi koju su ti odvjetnici prethodno odobrili, pri čemu tijela države članice ne mogu odstupiti od nje?
5.
Ispunjava li ta odredba zahtjeve nužnosti i proporcionalnosti na koje upućuje članak 15. stavak 3. Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu?
6.
Treba li članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da mu se protivi odredba poput članka 36. Zakona 1/1996, koja propisuje obvezu korisnika prava na besplatnu pravnu pomoć da, u slučaju prihvaćanja njegova zahtjeva, ali bez odluke o troškovima, plati odvjetniku njegovu nagradu u skladu s tarifama koje je odobrio kolegij stručnjaka, a koje premašuju 50 % godišnjeg iznosa davanja iz sustava socijalne sigurnosti?
(1) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)
(2) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL 2005., L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.)