16.10.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 347/15
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. kolovoza 2017. uputio Giudice di pace di L’Aquila (Italija) – Gabriele Di Girolamo protiv Ministero della Giustizia
(Predmet C-472/17)
(2017/C 347/19)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Giudice di pace di L’Aquila
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Gabriele Di Girolamo
Tuženik: Ministero della Giustizia
Prethodna pitanja
1.
Je li službena tužiteljeva djelatnost suca izmiritelja obuhvaćena pojmom „radnik koji radi na određeno vrijeme” iz članka 1. stavka 3. i članka 7. Direktive 2003/88 (1) u vezi s člankom 2. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, uvedenog Direktivom 1999/70 (2), i člankom 31. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima?
2.
U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, za potrebe primjene članka 4. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme uvedenog Direktivom 1999/70, može li se [redovne] pravosudne dužnosnike, dakle one „u togama”, smatrati radnicima zaposlenim na neodređeno vrijeme usporedivima s radnicima zaposlenima na određeno vrijeme u svojstvu „sudaca izmiritelja”?
3.
U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje, je li postojanje razlike između postupka za stalni prijam u službu redovnih pravosudnih dužnosnika i zakonom propisanih postupaka za privremeni prijam u službu sudaca izmiritelja, objektivni razlog u smislu članka 4. stavka 1. i/ili stavka 4. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, uvedenog Direktivom 1999/70/EZ, kojim Opća sjednica [Corte Suprema di] Cassazione u presudi br. 13721/2017 i Consiglio di Stato u mišljenju br. 464/2017 od 8. travnja 2017., kao „živo pravo”, opravdavaju neprimjenu na suce izmiritelje, kao u slučaju tužitelja zaposlenog na određeno vrijeme, istih radnih uvjeta koji se primjenjuju i na usporedive redovne pravosudne dužnosnike zaposlene na neodređeno vrijeme; te kojim opravdavaju neprimjenu mjera za prevenciju i sankcioniranje zlouporaba ugovora na određeno vrijeme predviđenih člankom 5. navedenog okvirnog sporazuma uvedenog Direktivom 1999/70/EZ, i unutarnjeg propisa iz članka 5. stavka 4.bis Zakonodavne uredbe br. 368/2001? Sve to u okolnostima nepostojanja temeljnog načela unutarnjeg pravnog sustava ili ustavnopravne norme koji bi mogli opravdati bilo diskriminaciju u pogledu radnih uvjeta, bilo apsolutnu zabranu pretvaranja ugovora sudaca izmiritelja u ugovore o radu na neodređeno vrijeme, te s obzirom na prijašnji unutarnji propis (članak 1. Zakona br. 217/1974) koji je već bio predviđao izjednačavanje radnih uvjeta i uspostavu stalnog radnog odnosa u slučaju uzastopnih sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme počasnih sudaca?
4.
U svakom slučaju, je li u okolnostima kao u ovom predmetu u suprotnosti s člankom 47. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i pojmom neovisnog i nepristranog suda predviđenog pravom Europske unije, djelatnost suca izmiritelja koji bi, s obzirom na interes za određeno rješenje spora u korist tužitelja koji obavlja istu pravosudnu dužnost kao isključivu službenu djelatnost, mogao preuzeti ulogu suda koji je nadležan na temelju zakona, zbog odbijanja najvišeg tijela unutarnjeg pravosudnog sustava – Opće sjednice [Corte Suprema di] Cassazione – da osigura djelotvornu zaštitu traženih prava, te tako sudu nadležnom na temelju zakona nametnuti da odbije, kad je to zatraženo, vlastitu nadležnost za priznavanje traženog prava, unatoč tome što se to pravo – kao što je to slučaj s plaćenim godišnjim odmorom u glavnom postupku – temelji na primarnom i izvedenom pravu Europske unije u slučaju izravne vertikalne primjene propisa „Zajednice” u odnosu na državu članicu? U slučaju da Sud utvrdi da je prekršen članak 47. Povelje, od njega se dalje traži da navede kojim unutarnjim pravnim sredstvima se može izbjeći kršenje normi primarnog prava Unije te spriječiti da u unutarnjem pravnom poretku dođe do apsolutnog odbijanja da se u konkretnom slučaju zaštite temeljna subjektivna prava zajamčena pravom Unije?
(1) Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL L 299, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)
(2) Direktiva Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (SL L 175, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.)