20.11.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 392/15
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. kolovoza 2017. uputio Bundesverwaltungsgericht (Njemačka) – Milkiyas Addis protiv Bundesrepublik Deutschland
(Predmet C-517/17)
(2017/C 392/20)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesverwaltungsgericht
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Milkiyas Addis
Tuženik: Bundesrepublik Deutschland
Prethodna pitanja
1.
Sprečava li pravo Unije državu članicu (ovdje: Njemačka) da primjenom ovlasti iz članka 33. stavka 2. točke (a) Direktive 2013/32/EU (1) odnosno odredbe iz članka 25. stavka 2. točke (a) Direktive 2005/85/EZ (2), koja je prije bila na snazi, odbaci zahtjev za međunarodnu zaštitu kao nedopušten zbog priznavanja statusa izbjeglice u drugoj državi članici (ovdje: Italiji), ako uređenje međunarodne zaštite, osobito životni uvjeti za osobe s priznatim statusom izbjeglica, u toj drugoj državi članici koja je podnositelju zahtjeva već priznala međunarodnu zaštitu (ovdje: Italija) ne zadovoljavaju zahtjeve iz članka 20. i sljedećih Direktive 2011/95/EU, ali pritom ne krše članak 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima odnosno članak 3. EKLJP-a?
2.
Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan: vrijedi li navedeno i u slučaju kada se u državi članici priznavanja statusa izbjeglice (ovdje: Italija) osobama s priznatim statusom izbjeglica
(a)
ne isplaćuje nikakve naknade za podmirivanje osnovnih životnih potreba ili im ih se u usporedbi s drugim državama članicama isplaćuje u vrlo ograničenom obujmu, pri čemu se prema njima ne postupa drugačije nego prema državljanima te države članice?
(b)
iako im se priznaju prava iz članka 20. i sljedećima Direktive 2011/95/EU, njima u stvarnosti otežava pristup naknadama povezanim s tim pravima ili takvim naknadama obiteljskih mreža ili mreža civilnog društva koje nadomještaju ili dopunjuju državne naknade?
3.
Protivi li se članku 14. stavku 1. prvoj rečenici Direktive 2013/32/EU odnosno odredbi iz članka 12. stavka 1. prve rečenice Direktive 2005/85/EZ primjena nacionalne odredbe prema kojoj neprovođenje usmenog saslušanja podnositelja zahtjeva ne dovodi do poništenja odluke o odbacivanju zahtjeva za azil kao nedopuštenog koju je tijelo odlučivanja donijelo u okviru primjene ovlasti iz članka 33. stavka 2. točke (a) Direktive 2013/32/EU odnosno odredbe iz članka 25. stavka 2. točke (a) Direktive 2005/85/EZ, koja je prija bila na snazi, ako podnositelj zahtjeva u žalbenom postupku ima mogućnost iznijeti sve okolnosti koje proturječe odluci o nedopuštenosti i, čak i uzimajući u obzir te navode, nije moguće donijeti nikakvu drugu odluku o meritumu?
(1) Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena); SL L 180, str. 6., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.
(2) Direktiva Vijeća 2005/85/EZ od 1. prosinca 2005. o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanja statusa izbjeglica u državama članicama; SL L 326, str. 13., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku: poglavlje 19., svezak 7., str. 19.
Full & Egal Universal Law Academy