26.3.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 112/20
Žalba koju je 24. prosinca 2017. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 13. listopada 2017. u predmetu T-572/16, Brouillard protiv Komisije
(Predmet C-728/17 P)
(2018/C 112/27)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: P. Mihajlova, G. Gattinara, agenti)
Druga stranka u postupku: Alain Laurent Brouillard
Zahtjevi
—
ukinuti presudu Općeg suda od 13. listopada 2017., Brouillard/Komisija (T-572/16);
—
odbiti prvostupanjsku tužbu;
—
naložiti tuženiku snošenje svih troškova obaju postupaka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Prvi žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava i iskrivljavanju. Taj žalbeni razlog sastoji se od tri dijela i odnosi se na točke 36., 39., 43. do 56. te 62. i 63. pobijane presude.
Komisija prvim dijelom tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava pri tumačenju obavijesti o natječaju. U točkama 36., 45., 47.-56. pobijane presude pogrešno je, s jedne strane, smatrao da se pridjev „puno” korišten u izrazu „puno pravno obrazovanje” iz obavijesti o natječaju nije odnosio na sadržaj zahtijevane diplome i, s druge strane, da se riječ „odgovara” sadržana u izrazu „diploma koja odgovara barem tituli magistra” nije odnosila na diplomu, već na obrazovanje. Isto tako, Komisija smatra da kontekstualno i teleološko tumačenje ni na koji način ne podupiru zaključke Općeg suda, jer se uvjeti za sudjelovanje u natječaju moraju tumačiti s obzirom na opis zadataka slobodnih radnih mjesta, koji su, u skladu s Prilogom I. obavijesti o natječaju, bili poslovi prevođenja koje obavljaju „visokokvalificirani pravnici”.
Komisija drugim dijelom ističe pogrešku koja se tiče prava počinjenu u tumačenju članka 5. stavka 3. točaka (c) i (i) Pravilnika iz točaka 46.-49. i 52.-53. pobijane presude. Komisija smatra da ta odredba Pravilnika nema nikakav značaj za postupke zapošljavanja i, štoviše, ne sprečava da uprava, prilikom utvrđivanja sadržaja obavijesti o natječaju, predvidi uvjete sudjelovanja koji su stroži od kriterija predviđenih tom odredbom. Suprotno stajalištu Općeg suda, obavijest o natječaju ne može se tumačiti s obzirom na tu odredbu Pravilnika.
Komisija se trećim dijelom poziva na iskrivljavanje sadržaja strukovne magistarske diplome Sveučilišta u Poitiersu i tužiteljeve prijave u prvostupanjskom postupku. Komisija smatra da iz ta dva dokaza očito proizlazi da tužitelj nije imao diplomu kojom se potvrđuje da je magistar prava drugostupnik nakon završetka petogodišnjeg studija, a koja je zahtijevana obaviješću o natječaju. Utvrđenja Općeg suda iz točaka 39. i 43.-44., 52.-54. pobijane presude stoga su pogrešna.
Drugi žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava počinjenoj u tumačenju pravila koja uređuju ograničenje ovlasti povjerenstva za odabir prilikom provjere postojanja kandidatove diplome. Tim drugim žalbenim razlogom koji se odnosi na točke 37., 52. i 54.-56. pobijane presude nastoji se osporiti obrazloženje Općeg suda prema kojem je povjerenstvo za odabir trebalo prihvatiti tužiteljevu diplomu iz prvostupanjskog postupka samo na temelju odredbi nacionalnog prava koje uređuju izdavanje diploma.
Treći žalbeni razlog koji se odnosi na točke 39., 44., 47.-48., 52., 57.-61. pobijane presude temelji se na povredi obveze obrazlaganja u dijelu u kojem Opći sud nije dostatno naveo na temelju kojih je elemenata spisa tužitelj u prvostupanjskom postupku imao diplomu kojom je ispunjavao uvjet zahtijevan obaviješću o natječaju. Usto, Opći sud proturječi sam sebi time što je, iako je tvrdio da su puno pravno obrazovanje i diploma završenog sveučilišnog studija dva različita zahtjeva, utvrdio postojanje diplome, a da nije naveo za koji je dokaz moguće smatrati da utvrđuje postojanje punog pravnog obrazovanja. Naposljetku, Opći sud nije dostatno objasnio zbog kojeg razloga je u presudi u predmetu T-420/13, koja je postala pravomoćna, uprava Suda odbila tužiteljevu diplomu u postupku nabave „freelance” prevoditeljskih usluga, dok se tom istom diplomom sada dokazuje da se taj isti tužitelj može imenovati karijernim pravnikom-lingvistom u sudskim prevoditeljskim službama.