27.2.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 63/41
Tužba podnesena 12. siječnja 2017. – Landesbank Baden-Württemberg protiv SRB-a
(Predmet T-14/17)
(2017/C 063/54)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Landesbank Baden-Württemberg (Stuttgart, Njemačka) (zastupnici: H. Berger i K. Rübsamen, odvjetnici)
Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 15. travnja 2016. o ex ante doprinosu u Jedinstveni fond za sanaciju za 2016. (SRB/ES/SRF/2016/06) i odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 20. svibnja 2016. o prilagodbi ex ante doprinosa u Jedinstveni fond za sanaciju za 2016, i dopuni odluke Jedinstvenog sanacijskog odbora od 15. travnja 2016. o ex ante doprinosu u Jedinstveni fond za sanaciju za 2016. (SRB/ES/SRF/2016/13), u dijelu u kojem se odnose na tužiteljev doprinos;
—
naloži tuženiku snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog: povreda članka 296. stavka 2. UFEU-a i članka 41. stavka 1. i stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) zbog nedostatnog obrazloženja pobijanih odluka.
2.
Drugi tužbeni razlog: povreda prava na saslušanje iz članka 41. stavka 1. i stavka 2. točke (a) Povelje zbog toga što tužitelj nije saslušan prije donošenja pobijanih odluka.
3.
Treći tužbeni razlog: povreda članka 103. stavka 7. točke (h) Direktive 2014/59/EU (1), članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 (2), članka 6. stavka 5. prve rečenice Delegirane uredbe (EU) 2015/63 (3), članaka 16. i 20. Povelje i načela proporcionalnosti zbog primjene multiplikatora od 0,556 za IPS (Institutional Protection Scheme) – Indikator.
Tužitelj u okviru trećeg tužbenog razloga prigovara da tuženik nije u cijelosti na njega primijenio IPS-Indikator. Zaštita koju pruža institucionalni sustav zaštite postoji u cijelosti i jednako za sve institucije koje su njegov dio. Razlikovanje između institucija u području IPS-Indikatora protivno je tom sustavu i arbitrarno. Također, razvrstavanje tužitelja u skupinu institucija s najvišim profilom rizičnosti očito je neopravdano i arbitrarno.
4.
Četvrti tužbeni razlog: povreda članka 16. Povelje i načela proporcionalnosti zbog primjene multiplikatora za prilagodbu riziku.
Tužitelj nadalje tvrdi da je Jedinstveni sanacijski odbor povrijedio njegovu slobodu poduzetništva i načelo proporcionalnosti, jer je izračunao multiplikatore za prilagodbu riziku s obzirom na profil rizičnosti, koji nisu u skladu s tužiteljevim profilom rizičnosti koji je u usporedbi s drugim institucijama koje su podložne doprinosu natprosječno dobar.
(1) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL 2014., L 173, str. 190.).
(2) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL 2013., L 176, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 13., str. 3.).
(3) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 od 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44.).
Full & Egal Universal Law Academy