10.4.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 112/48
Tužba podnesena 28. veljače 2017. – BASF Grenzach protiv ECHA-e
(Predmet T-125/17)
(2017/C 112/67)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: BASF Grenzach GmbH (Grenzach-Wyhlen, Njemačka) (zastupnici: K. Nordlander i M. Abenhaïm, odvjetnici)
Tuženik: Europska agencija za kemikalije
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
proglasi tužbu za poništenje dopuštenom;
—
poništi odluku žalbene komisije Europske agencije za kemikalije (ECHA) od 19. prosinca 2016. u vezi s evaluacijom tvari triklosan na temelju članka 46. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (1) (predmet br. A-018-2014) (u daljnjem tekstu: odluka o triklosanu), u dijelu u kojem je žalbena komisija odbila tužiteljevu upravnu žalbu, potvrdila testiranje na štakorima, testiranje na ribama i test postojanosti koje je ECHA prethodno zatražila, i odlučila da preostale informacije valja dostaviti do 28. prosinca 2018.;
—
naloži ECHA-i snošenje tužiteljevih troškova ovog postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na bitnoj povredi postupka
—
Tužitelj ističe da je žalbena komisija počinila bitnu povredu postupka time što je provela samo ograničeni nadzor zakonitosti umjesto punog upravnog nadzora nad odlukom o triklosanu. Prema mišljenju tužitelja, žalbena komisija počinila je dvije bitne povrede postupka tako što je odbacila, bez raspravljanja u meritumu, brojne ključne argumente i znanstvene dokaze koje je istaknuo tužitelj. Tužitelj smatra da je time ne samo propustila izvršiti svoju ovlast upravnog nadzora, nego i da je povrijedila tužiteljeva prava obrane.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti u vezi s člankom 13. UFEU-a, člankom 25. stavkom 1. i člankom 47. REACH-a i ustaljenom sudskom praksom Općeg suda o sudskom nadzoru i teretu dokaza
—
Što se tiče testiranja na štakorima, tužitelj ističe da su ECHA i žalbena komisija obje prepoznale razlike između sustava štitnjače štakora odnosno čovjeka, ali da su se u biti oslonile na podatke iz studija na štakorima kako bi zaključile o mogućim učincima na ljudski tiroksin (dok postojeće studije na čovjeku ukazuju na izostanak takvih učinaka). Tužitelj smatra da zbog toga odluka o triklosanu (i) ne vodi računa o svim relevantnim dostupnim podacima, (ii) proturječna je, (iii) oslanja se na nedosljedne dokaze i, iz tih razloga, sadržava očitu pogrešku u ocjeni nužnosti testiranja na štakorima, u dijelu u kojem je izražena opasnost od navodne razvojne neurotoksičnosti kod ljudi. U pogledu zaključaka o reproduktivnoj toksičnosti u studiji na štakorima, tužitelj nastavlja da su i ECHA i žalbena komisija također propustile uzeti u obzir relevantne dostupne podatke i da su se oslonile na nedosljedne dokaze. Prema mišljenju tužitelja, ECHA i žalbena komisija time su počinile očitu pogrešku u ocjeni nužnosti testiranja na štakorima za bilo koji zaključak o reproduktivnoj toksičnosti. Prema mišljenju tužitelja, testiranje na štakorima k tome je očito neprikladno jer rezultati testiranja nikako ne mogu pomoći ECHA-i za razjašnjavanje navodnih rizika endokrinih poremećaja kod ljudi. Konačno, tužitelj ističe da je odluka o triklosanu nezakonita u dijelu u kojem je žalbena komisija potvrdila testiranje na štakorima a da nije provjerila jesu li zadovoljene sve pretpostavke u pogledu načela proporcionalnosti; osobito, žalbena komisija propustila je ispitati jesu li manje ograničavajuća sredstva bila dostupna za razjašnjavanje navodnih rizika endokrinih poremećaja u vezi s triklosanom.
—
U pogledu testiranja na ribama, tužitelj tvrdi: (i) žalbena komisija propustila je izvršiti svoju diskrecijsku ovlast i utvrditi je li na temelju dostupnih znanstvenih dokaza postojao „potencijalni rizik” koji bi mogao opravdati da se zatraže daljnja testiranja; (ii) ECHA i žalbena komisija (obje) su propustile pokazati da je, na temelju dostupnih znanstvenih dokaza, postojao potencijalni rizik od endokrinih poremećaja koji opravdava daljnja testiranja na ribama; i (iii) ECHA i žalbena komisija (obje) su obrnule teret dokazivanja i povrijedile članak 25. stavak 1. REACH-a time što su od tužitelja zahtijevale da dokaže nepostojanje takvog rizika.
—
Što se tiče testa postojanosti, tužitelj ističe da, time što su od tužitelja zahtijevale da provede test postojanosti i u slatkoj vodi i u morskoj vodi kako bi se navodno razjasnio potencijalni rizik postojanosti triklosana u okolišu, ECHA i žalbena komisija propustile su propisno voditi računa i o težini dokaza o postojanosti triklosana i o zahtjevu uzimanja u obzir uvjeta relevantnih za okoliš kako su propisani u Prilogu XIII. Tužitelj nadalje tvrdi da, time što su od tužitelja zahtijevale provođenja testa postojanosti u pelagičnoj vodi (to jest, u bistroj vodi bez sedimenta), ECHA i žalbena komisija nisu poštovale jasnu smjernicu u Prilogu XIII. REACH-u o razmatranju dokaza koji odražavaju uvjete „relevantne” za okoliš. Štoviše, kako tužitelj tvrdi, nakon što su odlučile da simulacijski test odstupanja mora odražavati uvjete relevantne za okoliš, i ECHA i žalbena komisija nisu provele odgovarajuću stručnu prosudbu kako bi utvrdile prikladne uvjete testiranja.
(1) Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL 2006., L 396, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 3.)
Full & Egal Universal Law Academy