23.10.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 357/15
Tužba podnesena 15. srpnja 2017. – TK protiv Parlamenta
(Predmet T-446/17)
(2017/C 357/19)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: TK (zastupnik: L. Levi, odvjetnik)
Tuženik: Europski parlament
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
proglasi predmetnu tužbu dopuštenom i osnovanom;
slijedom toga:
—
poništi odluku predsjednika Europskog parlamenta od 26. kolovoza 2016. o odbijanju tužiteljevih zahtjeva od 28. travnja 2016.;
—
prema potrebi, poništi odluku predsjednika Europskog parlamenta od 5. travnja 2017. o odbijanju tužiteljevog prigovora od 25. studenoga 2016.;
—
naloži tuženiku da naknadi neimovinsku štetu koja je nastala tužitelju i koja je procijenjena ex aequo et bono u visini 25 000,00 eura;
—
poništi odluku glavnog tajnika Europskog parlamenta od 26. travnja 2017. o odbijanju prigovora od 16. siječnja 2017. u dijelu u kojem nije naknađena tužiteljeva neimovinska šteta te naloži tuženiku da naknadi neimovinsku štetu koja je nastala tužitelju i koja je procijenjena ex aequo et bono u iznosu od 25 000,00 eura;
—
naloži tuženiku snošenje svih troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva glavna tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se u odnosu na odluke od 26. kolovoza 2016. i od 5. travnja 2017., sastoji se od tri dijela:
—
u odnosu na zahtjev za poništenje odluka o odbijanju prvog zahtjeva od 28. travnja 2016., prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), povredi članka 296. UFEU-a, povredi članka 25. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i povredi obvezi dužne pažnje;
—
u odnosu na zahtjev za poništenje odluka o odbijanju drugog zahtjeva od 28. travnja 2016., prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 2. stavka 2. Priloga IX. Pravilniku i povredi članka 41. Povelje;
—
u odnosu na zahtjev za naknadu štete, tužitelj ističe da mu je odlukama nanesena neimovinska šteta koja se ne može popraviti poništenjem spornih odluka.
2.
Drugi tužbeni razlog, u odnosu na odluku od 26. travnja 2017. temelji se na povredi članka 41. Povelje koju je počinio tuženik, kao i na povredi njegove obveze obrazlaganja i dužne pažnje, s obzirom na to da tuženik ističe da je odluka koju je tužitelj osporavao prigovorom bila poništena te da je donesena odluka o pokretanju istrage, kao i s obzirom na to da je iz toga zaključio da treba odbiti njegov zahtjev za naknadu štete. Tužitelj također smatra da je dokazao da je pretrpio zasebnu štetu koja se ne može popraviti poništenjem sporne odluke. Smatra da je tuženik bio dužan ne samo poništiti odluku donesenu povodom prigovora, već također popraviti tu štetu.