2.10.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 330/14
Tužba podnesena 1. kolovoza 2017. – Opere Pie d’Onigo protiv Komisije
(Predmet T-491/17)
(2017/C 330/19)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Tužitelj: Istituzione Pubblica di Assistenza e Beneficienza „Opere Pie d’Onigo” (Pederobba, Italija) (zastupnik G. Maso, odvjetnik)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
u cijelosti ili djelomično poništi Odluku Komisije od 27. ožujka 2017. (SA.38825) Državne potpore – Italija, navodna državna potpora privatnim pružateljima socijalno-zdravstvenih usluga.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. UFEU-a i Komisijinoj pogrešci jer je zaključila da je opravdano selektivno isključiti javne subjekte pružatelje socijalno-zdravstvenih usluga iz osiguranja za slučaj majčinstva Državnog instituta za socijalnu sigurnost (Istituto nazionale di previdenza sociale)(DISS) i iz naknade troškova u slučaju odsutnosti osoblja koje pomaže članovima obitelji s teškom invalidnosti.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na državnom podrijetlu potpore jer, prema mišljenju tužitelja, sredstva namijenjena pokrivanju troškova privatnih poduzetnika koja proizlaze iz osiguranja za slučaj majčinstva i troškova u slučaju odsutnosti osoblja koje pomaže članovima obitelji s teškom invalidnosti, plaća DISS, i, na taj način, talijanska država iz državnih sredstava.
3.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da, prema mišljenju tužitelja, takve mjere stavljaju u povoljniji položaj privatne poduzetnike dodjeljujući im prednost u odnosu na javne subjekte pružatelje tih usluga koji pak moraju snositi sve troškove u vezi s razdobljima odsutnosti na temelju majčinstva i na temelju pružanja pomoći članovima obitelji s teškom invalidnosti, s važnim financijskim posljedicama.
4.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da, prema mišljenju tužitelja, sporne mjere utječu na razmjenu među državama članicama, jer daju prednost multinacionalnim grupama i talijanskim društvima u koja je uložen strani kapital, koji ulažu u Italiju s ciljem stjecanja dobiti, a kažnjavaju manje javne subjekte koji djeluju bez cilja stjecanja dobiti, mijenjajući time strukturu troškova rada.