13.11.2017
HR
Službeni list Europske unije
C 382/59
Tužba podnesena 26. rujna 2017. – Port autonome du Centre et de l’Ouest i dr. protiv Komisije
(Predmet T-673/17)
(2017/C 382/73)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelji: Port autonome du Centre et de l’Ouest SCRL (La Louvière, Belgija), Port autonome de Namur (Namur, Belgija), Port autonome de Charleroi (Charleroi, Belgija), Port autonome de Liège (Liège, Belgija) i Région wallonne (Jambes, Belgija) (zastupnik: J. Vanden Eynde, odvjetnik)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
—
proglasi tužbu dopuštenom za svakog tužitelja i sukladno tomu poništi odluku Komisije označenu kao: SA.38393 (2016C, ex 2015/E) – oporezivanje luka u Belgiji (C(2017)5174 final);
—
utvrdi da je ova tužba dopuštena i osnovana;
—
sukladno tomu poništi odluku Europske komisije koja činjenicu da se gospodarske djelatnosti belgijskih, a osobito valonskih luka, ne oporezuju porezom na dobit, smatra državnom potporom nespojivom s unutarnjim tržištem;
—
naloži tuženiku snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelji u bitnom ističu jedan tužbeni razlog. Prema njihovu mišljenju, Komisija je od samog početka odbacila članak 93. UFEU-a kojim su uspostavljena posebna pravila za prometni sektor te stoga i za luke, ne uzimajući pritom u obzir volju europskog zakonodavca.
Ocjena Komisije nije ni činjenično ni pravno opravdana i nije u skladu s tekstom članka 1. belgijskog Zakonika o oporezivanju dohotka i ovlastima javnih vlasti za definiranje negospodarskih djelatnosti od općeg interesa.
Stajalište Komisije također nije u skladu s Prijedlogom direktive od 16. ožujka 2011. (COM/2011/0121 final) o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB) koja čak i za trgovačka društva predviđa porezno oslobođenje za subvencije izravno povezane s kupnjom, izgradnjom ili poboljšanjem nepokretne imovine.
Osim toga, time što je pozvala Belgiju da izmijeni svoje porezno zakonodavstvo, Komisija je pokušala zaobići porezne ovlasti država članica tako što je nametnula porezno usklađivanje koje ne proizlazi iz njezine ovlasti u smislu članka 113. UFEU-a. Tako je propustila uzeti u obzir ovlasti država članica u području definiranja djelatnosti javnih službi i područja primjene izravnog oporezivanja, obvezu jamčenja dobrog funkcioniranja usluga od općeg interesa (UOI) nužnih za socijalnu i gospodarsku koheziju, kao i organizaciju pružanja usluga od općeg interesa. Europski je zakonodavac, naime, državama članicama dodijelio ovlast za porezno oslobođenje djelatnosti koje potonje samostalno definiraju kao javnu službu.
Prema mišljenju tužitelja, glavne djelatnosti unutarnjih valonskih luka su usluge od općeg interesa, koje nisu uređene, u skladu s europskim zakonodavstvom, pravilima o tržišnom natjecanju.
Napokon, europski kriteriji za definiciju državne potpore nisu ispunjeni u ovom slučaju, osobito u pogledu kriterija selektivnosti.