22.1.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 22/49
Tužba podnesena 3. studenoga 2017. – STIF-IDF protiv Komisije
(Predmet T-738/17)
(2018/C 022/65)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: Syndicat Transport Île-de-France (STIF-IDF) (Pariz, Francuska) (zastupnici: B. Le Bret i C. Rydzynski, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
djelomično poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem u svojem članku 3. „doprinose C2 koje je STIF dodijelio u okviru ugovora CT2” kvalificira kao „program potpora koji se nezakonito provodio”, ali koji je spojiv s unutarnjim tržištem;
—
naloži Komisiji snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a kojom je zahvaćena pobijana odluka u ovom predmetu, odnosno Odluka Komisije (EU) 2017/1470 od 2. veljače 2017. o programima potpore SA.26763 2014/C (ex 2012/NN) koje je Francuska provodila za poduzeća javnog autobusnog prijevoza u regiji Île-de-France (SL 2017., L 209, str. 24.). Takvu je povredu Komisija počinila u dijelu u kojem je doprinos C2 od CT2 kvalificirala kao državnu potporu, time što je smatrala da je mjerom dodijeljena gospodarska prednost njezinim korisnicima.
Tužitelj usto navodi da je Komisija u svojoj analizi počinila nekoliko pogrešaka koje se tiču prava i pogrešaka u ocjeni kad je zaključila da četvrti kriterij sudske prakse Almark nije ispunjen u ovom slučaju.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatku obrazloženja pobijane odluke, koje se odnosi na nepoštovanje četvrtog kriterija iz sudske prakse Altmark i na postojanje gospodarske prednosti.