5.2.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 42/29
Tužba podnesena 14. studenoga 2017. – Kerkosand protiv Komisije
(Predmet T-745/17)
(2018/C 042/43)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Kerkosand spol. s.r.o. (Šajdíkové Humence, Slovačka Republika) (zastupnici: A. Rosenfeld i C. Holtmann, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi odluku C(2017)5050 final Europske komisije od 20. srpnja 2017. u postupku državne potpore SA.38121 (2016/FC) – Slovačka Republika „Investment aid to the Slovak glass sand producer NAJPI a.s.”;
—
podredno, poništi pisanu obavijest koju je tužiteljevim zastupnicima poslala Europska komisija od 5. rujna 2017. u postupku SA.38121 (2014/CP) „Alleged State aid to Slovak glass sand producer NAJPI a.s.”; i
—
naloži Europskoj komisiji snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog: bitna povreda postupka u obliku prve rečenice stavka 1. članka 15. u vezi s člankom 4. Uredbe (EU) 2015/1589 (1).
Prema navodu tužitelja, tuženik smatra da potpora ispunjava uvjete iz Uredbe (EU) 651/2014 (2). To tuženika sprečava da provede prethodno ispitivanje i donese odluku u smislu članka 4. stavaka 2., 3. ili 4. Uredbe (EU) 2015/1589. To gledište sadržava pogrešku koja se tiče prava jer je tuženik ovlašten podvrgnuti potporu koja se temelji na Uredbi (EU) 651/2014 prethodnom ispitivanju. Ispitivanje koje je trajalo više od tri i pol godine premašilo je prag između prima facie ispitivanja i prethodnog ispitivanja. Tuženik je stoga u skladu s prvom rečenicom stavka 1. članka 15. Uredbe (EU) 2015/1589 obvezan donijeti odluku u smislu članka 4. stavaka 2., 3. ili 4. Uredbe (EU) 2015/1589. Tuženik je međutim povrijedio tu obvezu jer je odbio pritužbu kao neosnovanu a da nije utvrdio da u vezi potporom ne postoje nikakve sumnje u pogledu njezine spojivosti s unutarnjim tržištem.
2.
Drugi tužbeni razlog: povreda UFEU-a i pravnih pravila u vezi s njegovom primjenom u obliku članka 107. stavka 3. točke (a) UFEU-a, članka 109. UFEU-a u vezi s člankom 58. stavkom 1. Uredbe (EU) 651/2014 i članka 108. stavka 2. UFEU-a u vezi s člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EU) 2015/1589.
—
Tuženik smatra da je njegova ovlast ispitivanja, u odnosu na potporu koja se temelji na Uredbi (EU) 651/2014, ograničena na ispitivanje uvjeta za izuzeće od primjene te uredbe. To mišljenje sadržava pogrešku koja se tiče prava jer prema sudskoj praksi sudova Europske unije, iz ispunjavanja uvjeta Uredbe (EU) 651/2014 proizlazi samo nadređenost pretpostavke spojivosti nad pojedinačnim ispitivanjem svakog slučaja. Ta bi nadređenost izostala u slučajevima poput predmetnog, u kojem je potpora, na prvi pogled osobito važna s obzirom na svoje učinke na tržišno natjecanje. U takvim je slučajevima tuženik ovlašten izvršiti pojedinačnu ocjenu izvan okvira Uredbe (EU) 651/2014 u skladu s primarnim pravom i općim načelima prava Europske unije. Tuženik je povrijedio članak 107. stavak 3. točku (a) UFEU-a jer nije izvršio tu ovlast.
—
Nadalje, tuženik je povrijedio članak 109. UFEU-a u vezi s člankom 58. stavkom 1. Uredbe (EU) 651/2014 jer je retroaktivno primijenio tu uredbu na predmetni slučaj, iako za to nisu bili ispunjeni uvjeti. Potpora je ad hoc potpora za veliko poduzeće. Učinak poticaja takve potpore podložan je osobito strogim uvjetima u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (a) Uredbe (EU) 651/2014. Nije podnesen potrebni dokaz prema kojem su slovačka tijela na temelju dokumenata korisnika potpore utvrdila da su ti uvjeti ispunjeni prije odobravanja potpore.
—
Naposljetku, tuženik je povrijedio članak 108. stavak 2. UFEU-a u vezi s člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EU) 2015/1589 jer nije otvorio službeni istražni postupak. Tuženik je navodni status MSP-a korisnika potpore tek nedostatno i nepotpuno ocijenio tijekom ispitivanja koje je trajalo više od tri i pol godine. K tomu, tuženik je na sastanku izričito naveo poteškoće u odnosu na ocjenu je li potpora odobrena na temelju programa potpora ili je to ad hoc potpora. Da je tuženik dostatno ocijenio i pravilno utvrdio status MSP-a korisnika potpore on je to pitanje mogao ostaviti otvorenim. To se međutim nije dogodilo. Štoviše, tek je u osporavanoj odluci tuženik priznao da ne postoji spojivost u skladu s Uredbom (EZ) 800/2008 (3), nakon što je više godina tvrdio suprotno.
(1) Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015. L 248, str. 9.)
(2) Uredba Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora (SL 2014. L 187, str. 1.)
(3) Uredba Komisije (EZ) br. 800/2008 od 6. kolovoza 2008. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora sukladnima sa zajedničkim tržištem u primjeni članaka 87. i 88. Ugovora (SL 2008. L 214, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 159.).