5.2.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 42/35
Tužba podnesena 4. prosinca 2017. – BTC protiv Komisije
(Predmet T-786/17)
(2018/C 042/49)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: BTC GmbH (Bolzano, Italija) (zastupnici: L. von Lutterotti i A. Frei, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi mjeru Europske komisije o povratu odobrenih financijskih sredstava pod referentnim brojem Ares (2017) 4799558 od 27. rujna 2017. i odgovarajuću obavijest o terećenju (Nota di Addebito) br. 3241712708 od 02. listopada 2017. zajedno s obavijesti Ares (2017) 4790311 od 2. listopada 2017., sve zajedno dostavljeno porukom elektroničke pošte 4. listopada 2017. na adresu info@, i sve daljnje pravne akte (uključujući one koji nisu poznati), koji su prethodili obama prethodno navedenima, s njima su povezani ili su namijenjeni njihovu izvršenju;
—
podredno, u okviru arbitraže na temelju članka 272. UFEU-a i članka 5. stavka 2. Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava br. C046311 od 29. lipnja 2007. utvrdi da iznos koji je Komisija od tužitelja zahtijevala u obavijesti o terećenju (Nota di Addebito) br. 3241712708 od 2. listopada 2017. on ne duguje i da je stoga ovlašten zadržati isti iznos;
—
podredno tomu, utvrdi također u okviru arbitraže na temelju članka 272. UFEU-a i članka 5. stavka 2. Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava br. C046311 od 29. lipnja 2007., i samo za slučaj da tužitelj Europskoj zajednici treba dugovati bilo koji iznos na temelju Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava br. C046311 od 29. lipnja 2007., maksimalni iznos koji tužitelj duguje, doduše u manjoj visini nego onaj iz obavijesti o terećenju (Nota di Addebito) br. 3241712708 od 2. listopada 2017. koju je izdala Europska komisija;
—
u svakom slučaju: naloži tuženiku snošenje troškova postupka u skladu s člankom 134. Poslovnika, pri čemu te troškove treba na temelju talijanskih parametara za plaćanje odvjetnika u skladu s Ministarskom uredbom talijanskog Ministarstva pravosuđa br. 55/2014 procijeniti na 30 000 eura zajedno s 15 % paušalne naknade troškova u skladu s člankom 15. Ministarske uredbe talijanskog Ministarstva pravosuđa br. 55/2014, 4 % zakonskog doprinosa odvjetničkoj blagajni i 22 % poreza na dodanu vrijednost pod uvjetom da se duguje i podložno kasnijoj preciznijoj kvantifikaciji u tijeku postupka, ovisno o troškovima.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog: ništavost pobijanih mjera zbog zastare u skladu s člankom 3. stavkom 1. podstavkom 4. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95 (1).
2.
Drugi tužbeni razlog: ništavost pobijanih mjera zbog povrede članka 296. UFEU-a i članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima zbog neproporcionalnosti dugog vremena donošenja mjere i prethodno navedene obavijesti o terećenju (povreda načela pravne sigurnosti i razumnog trajanja postupka).
3.
Treći tužbeni razlog: ništavost pobijanih mjera zbog povrede članka 296. UFEU-a i članka 41. te članka 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima zbog pogrešnog utvrđenja činjenica, nedostatnog odnosno proturječnog obrazloženja mjere i povrede prava na pristup dokumentima.
4.
Četvrti tužbeni razlog: ništavost pobijane mjere zbog povrede članka 2. i članka 4. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95 i povrede članka 296. UFEU-a i članka 41. Povelje o temeljnim pravima zbog neproporcionalnosti iznosa čiji se povrat zahtijeva, nedostatnog odnosno pogrešnog utvrđenja činjenica i nedostatnog odnosno proturječnog obrazloženja mjere.
5.
Peti tužbeni razlog: iznos koji je Komisija od tužitelja zahtijevala u obavijesti o terećenju (Nota di Addebito) br. 3241712708 od 2. listopada 2017. ne duguje se jer je Komisija povrijedila ugovorno načelo savjesnosti i poštenja, nedovoljno je i nepravodobno utvrdila činjenice te nije ocijenila dostupne dokaze odnosno ocijenila ih je pogrešno.
6.
Šest tužbeni razlog: iznos koji je Komisija od tužitelja zahtijevala u obavijesti o terećenju (Nota di Addebito) br. 3241712708 od 2. listopada 2017. ne duguje se jer Komisijini zaključci na temelju OLAF-ova izvještaja ne odgovaraju činjenicama.
7.
Sedmi tužbeni razlog: iznos koji je Komisija od tužitelja zahtijevala u obavijesti o terećenju (Nota di Addebito) br. 3241712708 od 2. listopada 2017. u svakom se slučaju ne duguje u toj visini, jer se u skladu s člankom 19. Priloga II. Sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava u biti samo neosnovani iznosi moraju vratiti, dok se oni koji su isplaćeni na temelju računa koji je istinit i usklađen s ugovorom ne moraju vratiti (povreda načela savjesnosti i poštenja i načela proporcionalnosti).
(1) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL 1995. L 312, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 5.)