11.11.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 383/16
Presuda Suda (drugo vijeće) od 11. rujna 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato - Italija) – Caseificio Sociale San Rocco Soc. coop. arl i dr. protiv Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto
(predmet C-46/18) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Sektor mlijeka i mliječnih proizvoda - Kvote - Dodatna pristojba - Uredba (EEZ) br. 3950/92 - Članak 2. - Otkupljivačevo prikupljanje pristojbe - Isporuke koje prekoračuju referentnu količinu kojom proizvođač raspolaže - Iznos cijene mlijeka - Obvezna primjena odbitka - Povrat preplaćenog iznosa pristojbe - Uredba (EZ) br. 1392/2001 - Članak 9. - Otkupljivač - Nepoštovanje obveze plaćanja dodatne pristojbe - Proizvođači - Nepoštovanje obveze mjesečnog plaćanja - Zaštita legitimnih očekivanja)
(2019/C 383/15)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Consiglio di Stato
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Caseificio Sociale San Rocco Soc. coop. arl, S.s. Franco e Maurizio Artuso, Claudio Matteazzi, Roberto Tellatin, Sebastiano Bolzon
Tuženici: Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura (AGEA), Regione Veneto
Izreka
1.
Članak 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3950/92 od 28. prosinca 1992. o uvođenju dodatne pristojbe u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1256/1999 od 17. svibnja 1999., treba tumačiti na način da utvrđenje neusklađenosti s tom odredbom nacionalnog propisa kojim se uređuju pravila prikupljanja dodatne pristojbe otkupljivača od proizvođača ne znači to da proizvođači koji podliježu tom propisu više nisu dužnici te pristojbe.
2.
Članak 2. stavak 4. Uredbe br. 3950/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 1256/1999, u vezi s člankom 9. Uredbe Komisije (EZ) br. 1392/2001 od 9. srpnja 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe br. 3950/92, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, koji propisuje da pravo na povrat preplaćene dodatne pristojbe ponajprije imaju proizvođači koji su na temelju odredbe nacionalnog prava, koja nije usklađena s člankom 2. stavkom 2. Uredbe br. 3950/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 1256/1999, ispunili svoju obvezu mjesečnog plaćanja.
3.
Načelo zaštite legitimnih očekivanja treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se, u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, ponovno izračunava iznos dodatne pristojbe koji duguju proizvođači koji nisu ispunili obvezu mjesečnog plaćanja te pristojbe, propisanu mjerodavnim nacionalnim propisom.
(1) SL C 142, 23. 04. 2018.