29.7.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 255/8
Presuda Suda (prvo vijeće) od 23. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Amtsgericht Norderstedt — Njemačka) — Christian Fülla protiv Toolport GmbH
(predmet C-52/18) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Direktiva 1999/44/EZ - Neusklađenost isporučene robe - Članak 3. - Pravo potrošača na besplatno usklađivanje robe, u razumnom roku i bez značajnih neugodnosti - Određivanje mjesta u kojem je potrošač dužan staviti robu kupljenu na daljinu trgovcu na raspolaganje za njezino usklađivanje - Pojam „besplatnog” usklađivanja robe - Pravo potrošača na raskid ugovora)
(2019/C 255/10)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Amtsgericht Norderstedt
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Christian Fülla
Tuženik: Toolport GmbH
Izreka
1.
Članak 3. stavak 3. Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu treba tumačiti na način da države članice ostaju nadležne za određivanje mjesta u kojem je potrošač dužan staviti trgovcu na raspolaganje robu kupljenu na daljinu radi njezina usklađivanja na temelju te odredbe. To mjesto mora biti prikladno za osiguravanje besplatnog usklađivanja, u razumnom roku i bez bilo kakvih značajnih neugodnosti za potrošača, uzimajući u obzir prirodu robe i svrhu u koju je ta roba potrošaču potrebna. U tom pogledu nacionalni sud dužan je izvršiti tumačenje u skladu s Direktivom 1999/44, što uključuje obvezu da izmijeni, ako je potrebno, ustaljenu sudsku praksu ako se ona temelji na tumačenju nacionalnog prava koje nije u skladu s ciljevima direktive.
2.
Članak 3. stavke 2. do 4. Direktive 1999/44 treba tumačiti na način da pravo potrošača na „besplatno” usklađivanje robe kupljene na daljinu ne obuhvaća obvezu trgovca da predujmi troškove prijevoza te robe u sjedište tog trgovca u svrhe tog usklađivanja, osim ako činjenica predujma tih troškova od strane potrošača nije teret koji ga može odvratiti od toga da ostvari svoja prava, a što je na nacionalnom sudu da ispita.
3.
Odredbe članka 3. stavka 3. u vezi s člankom 3. stavkom 5. drugim podstavkom Direktive 1999/44 treba tumačiti na način da u situaciji poput one u glavnom postupku potrošač koji je obavijestio trgovca o neusklađenosti robe kupljene na daljinu, čiji prijevoz u sjedište trgovca njemu može izazvati značajne neugodnosti i koji je tu robu stavio na raspolaganje trgovcu u svojem boravištu radi njezina usklađivanja, ima pravo na raskid ugovora zbog neotklanjanja neusklađenosti u razumnom roku ako trgovac nije poduzeo nijednu odgovarajuću mjeru kako bi tu robu uskladio, što uključuje onu obavještavanja potrošača o mjestu u kojem mu se ta roba treba staviti na raspolaganje za to usklađivanje. U tom pogledu je na nacionalnom sudu da tumačenjem u skladu s Direktivom 1999/44 osigura pravo tog potrošača na raskid ugovora.
(1) SL C 152, 30. 4. 2018.