11.11.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 383/21
Presuda Suda (prvo vijeće) od 11. rujna 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Bonn – Njemačka) – Antonio Romano i Lidia Romano protiv DSL Bank – ispostave društva DB Privat- und Firmenkundenbank AG, ranije DSL Bank – operativna jedinica društva Deutsche Postbank AG
(predmet C-143/18) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Direktiva 2002/65/EZ - Ugovor o potrošačkom kreditu sklopljen na daljinu - Pravo na odustanak - Korištenje prava na odustanak nakon što je ugovor u cijelosti ispunjen na izričiti zahtjev potrošača - Pružanje informacija potrošaču o pravu na odustanak)
(2019/C 383/21)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Landgericht Bonn
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Antonio Romano, Lidia Romano
Tuženik: DSL Bank – ispostava društva DB Privat- und Firmenkundenbank AG, ranije DSL Bank – operativna jedinica društva Deutsche Postbank AG
Izreka
1.
Članak 6. stavak 2. točku (c) u vezi s člankom 1. stavkom 1. i u svjetlu uvodne izjave 13. Direktive 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o trgovanju na daljinu financijskim uslugama koje su namijenjene potrošačima i o izmjeni Direktive Vijeća 90/619/EEZ i direktiva 97/7/EZ i 98/27/EZ, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, kako ga tumači nacionalna sudska praksa, koji u pogledu ugovora o financijskim uslugama sklopljenog na daljinu između trgovca i potrošača, ne isključuje pravo tog potrošača na odustanak u slučaju kad su obje strane u potpunosti ispunile taj ugovor na izričiti zahtjev potrošača, prije nego što je potrošač iskoristio svoje pravo na odustanak. Sud koji je uputio zahtjev mora uzeti u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primijeniti metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s navedenom odredbom, a po potrebi i izmijeniti ustaljenu nacionalnu sudsku praksu ako se ona temelji na tumačenju nacionalnog prava koje nije u skladu s tom odredbom.
2.
Članak 5. stavak 1. u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom 3. podtočkom (a) i člankom 6. stavkom 2. točkom (c) Direktive 2002/65 treba tumačiti na način da obveza trgovca koji sklapa na daljinu s potrošačem ugovor o financijskim uslugama, da na jasan i razumljiv način prosječnom uobičajeno obaviještenom potrošaču koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću priopći, sukladno zahtjevima prava Unije, prije nego tog potrošača budu obvezivali ugovor na daljinu ili ponuda, informaciju o postojanju prava na odustanak, nije povrijeđena ako taj trgovac tog potrošača obavijesti da se pravo na odustanak ne primjenjuje na ugovor koji su obje strane u potpunosti ispunile na izričiti zahtjev potrošača prije nego što je potrošač iskoristio svoje pravo na odustanak, čak i ako ta informacija ne odgovara nacionalnom propisu, kako ga tumači nacionalna sudska praksa, koji predviđa da se u tom slučaju pravo na odustanak primjenjuje.
(1) SL C 182, 28. 5. 2018.