9.9.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 305/18
Presuda Suda (prvo vijeće) od 3. srpnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Varhoven administrativen sad — Bugarska) — „UniCredit Leasing” EAD protiv Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” — Sofija pri Centralno upravlenie na Nacionalnata agencija za prihodite (NAP)
(predmet C-242/18) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) - Oporezivi iznos - Smanjenje - Načelo porezne neutralnosti - Ugovor o financijskom leasingu raskinut zbog neplaćanja dospjelih obroka - Rješenje o ponovnom razrezu poreza - Područje primjene - Oporezive transakcije - Isporuka robe uz naknadu - Plaćanje „naknade” zbog raskida do isteka ugovora - Nadležnost Suda)
(2019/C 305/22)
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je uputio zahtjev
Varhoven administrativen sad
Stranke glavnog postupka
Tužitelj:„UniCredit Leasing” EAD
Tuženik: Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” — Sofija pri Centralno upravlenie na Nacionalnata agencija za prihodite (NAP)
Izreka
1.
Članak 90. stavak 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da se njime u slučaju raskida ugovora o financijskom leasingu omogućuje smanjenje osnovice poreza na dodanu vrijednost paušalno utvrđene rješenjem o ponovnom razrezu poreza za sve dugovane naknade za leasing za čitavo vrijeme trajanja ugovora, iako je to rješenje postalo konačno i stoga čini „konačan upravni akt” kojim se utvrđuje porezno dugovanje u skladu s nacionalnim pravom.
2.
Članak 90. Direktive 2006/112 treba tumačiti na način da, u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, neplaćanje jednog dijela dugovanih naknada za leasing iz ugovora o financijskom leasingu za razdoblje od prestanka plaćanja do raskida ugovora bez retroaktivnog učinka, s jedne strane, i neplaćanje naknade štete zbog prijevremenog raskida ugovora koja odgovara iznosu svih neplaćenih naknada za leasing do isteka tog ugovora, s druge strane, čine slučaj neplaćanja koji može biti obuhvaćen odstupanjem od obveze smanjenja osnovice poreza na dodanu vrijednost iz stavka 2. tog članka, osim ako porezni obveznik ne dokaže razumnu vjerojatnost da dugovanje neće biti plaćeno, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.
(1) SL C 211, 18.6.2018.