25.11.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 399/14
Presuda Suda (treće vijeće) od 19. rujna 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rajonen sad Lukovit - Bugarska) – kazneni postupak protiv EP
(predmet C-467/18) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima - Članci 6. i 47. te članak 51. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Direktiva 2012/13/EU - Članak 8. stavak 2. - Direktiva 2013/48/EU - Članak 12. - Direktiva (EU) 2016/343 - Članak 3. - Nacionalno zakonodavstvo koje zbog terapeutskih i sigurnosnih razloga dopušta psihijatrijski smještaj osoba koje su u stanju neubrojivosti počinile djela koja predstavljaju opasnost za društvo - Pravo na informiranje o svojim pravima - Pravo na pristup odvjetniku - Pravo na djelotvoran pravni lijek - Pretpostavka nedužnosti - Ranjiva osoba)
(2019/C 399/16)
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je uputio zahtjev
Rajonen sad Lukovit
Stranka glavnog kaznenog postupka
EP
uz sudjelovanje: Rajonna prokuratura Lom, KM, HO
Izreka
1.
Direktivu 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku i Direktivu 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima treba tumačiti na način da se primjenjuju na sudski postupak poput onoga predviđenog nacionalnim zakonodavstvom o kojem je riječ u glavnom postupku, koji zbog terapeutskih i sigurnosnih razloga dopušta psihijatrijski smještaj osoba koje su u stanju neubrojivosti počinile djela koja predstavljaju opasnost za društvo. Direktivu 2012/13 treba tumačiti na način da osobe osumnjičene za počinjenje kaznenog djela moraju biti obaviještene o svojim pravima što je prije moguće od trenutka u kojem sumnje koje se na njih odnose opravdavaju, u nekom drugom kontekstu koji nije hitnost, da nadležna tijela ograniče njihovu slobodu mjerama prisile, a najkasnije prije njihova prvog službenog saslušanja od strane policije.
2.
Članak 47. Povelje kao i članak 8. stavak 2. Direktive 2012/13 i članak 12. Direktive 2013/48 treba tumačiti na način da im se protivi nacionalno zakonodavstvo, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku kojim se predviđa sudski postupak koji zbog terapeutskih i sigurnosnih razloga dopušta psihijatrijski smještaj osoba koje su u stanju neubrojivosti počinile djela koja predstavljaju opasnost za društvo, ako to zakonodavstvo ne omogućuje nadležnom sudu da provjeri jesu li postupovna prava iz tih direktiva bila poštovana u postupcima koji su prethodili onomu u kojem taj sud odlučuje, a koji nisu podlijegali takvom sudskom nadzoru.
3.
Direktivu (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku i članak 51. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da se ni ta direktiva ni ta odredba Povelje ne primjenjuju na sudski postupak psihijatrijskog smještaja u terapeutske svrhe, kako je predviđen člankom 155. et seq. Zakona za zdraveto (Zakon o zdravlju), o kojem je riječ u glavnom postupku, zbog toga što postoji rizik da, s obzirom na njezino zdravstveno stanje, dotična osoba predstavlja opasnost za svoje zdravlje ili zdravlje trećih osoba.
4.
Načelo pretpostavke nedužnosti iz članka 3. Direktive 2016/343 treba tumačiti na način da u okviru sudskog postupka psihijatrijskog smještaja, zbog terapeutskih i sigurnosnih razloga, osoba koje su u stanju neubrojivosti počinile djela koja predstavljaju opasnost za društvo poput onoga u glavnom postupku zahtijeva da državno odvjetništvo dokaže da je osoba čiji se smještaj zahtijeva počinitelj djela za koje se smatra da predstavljaju takvu opasnost.
(1) SL C 352, 1. 10. 2018.
Full & Egal Universal Law Academy