Predmet C-85/18 PPU: Rješenje Suda (prvo vijeće) od 10. travnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Judecătoria Oradea – Rumunjska) – CV protiv DU (Zahtjev za prethodnu odluku — Hitni prethodni postupak — Članak 99. Poslovnika Suda — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Čuvanje i odgoj djeteta — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Članci 8., 10. i 13. — Pojam ‚uobičajeno boravište’ djeteta — Odluka suda druge države članice o boravištu djeteta — Nezakonito odvođenje ili zadržavanje — Nadležnost u slučajevima otmice djeteta)
Rješenje Suda (prvo vijeće) od 10. travnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Judecătoria Oradea – Rumunjska) – CV protiv DU
(Predmet C-85/18 PPU) ( 1 )
„(Zahtjev za prethodnu odluku — Hitni prethodni postupak — Članak 99. Poslovnika Suda — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Čuvanje i odgoj djeteta — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Članci 8., 10. i 13. — Pojam ‚uobičajeno boravište’ djeteta — Odluka suda druge države članice o boravištu djeteta — Nezakonito odvođenje ili zadržavanje — Nadležnost u slučajevima otmice djeteta)“
2018/C 240/12Jezik postupka: rumunjskiSud koji je uputio zahtjev
Judecătoria Oradea
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: CV
Tuženik: DU
Izreka
Članak 10. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, i članak 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja valja tumačiti na način da u predmetu poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, u kojem je dijete koje je imalo uobičajeno boravište u jednoj državi članici jedan od njegovih roditelja nezakonito odveo u drugu državu članicu, sudovi te druge države članice nisu nadležni za odlučivanje o zahtjevu koji se odnosi na pravo na čuvanje i odgoj ili na određivanje naknade za uzdržavanje u pogledu tog djeteta, ako ne postoji nikakva naznaka da je drugi roditelj pristao na njegovo odvođenje ili da nije podnio zahtjev za njegovu predaju.
( 1 ) SL C 152, 30. 4. 2018.