MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
GERARDA HOGANA
od 7. ožujka 2019. ( 1 )
Predmet C‑13/18
Tiroler Gebietskrankenkasse
protiv
Michaela Mosera
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EZ) br. 883/2004 – Članak 5. – Uredba (EZ) br. 987/2009 – Članak 60. – Socijalno osiguranje radnika migranata – Obiteljsko davanje – Pravo na naknadu razlike između roditeljskog doplatka isplaćenog u primarno nadležnoj državi članici i doplatka za skrb o djeci u sekundarno nadležnoj državi članici”
I. Uvod
1.
Ovaj zahtjev za prethodnu odluku odnosi se u biti na tumačenje članka 60. stavka 1. druge rečenice Uredbe (EZ) br. 987/2009 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ( 2 ). Sud je također pozvan utvrditi koji se „dohodak” treba uzeti u obzir pri izračunu iznosa zatraženog obiteljskog davanja.
2.
Zahtjev je upućen u okviru spora između Michaela Mosera i Tiroler Gebietskrankenkassea (Fond zdravstvenog osiguranja savezne zemlje Tirol, Austrija) koji se odnosi na njegov zahtjev za isplatu razlike između onoga što je opisano kao Elterngeld (njemački roditeljski doplatak) i Kinderbetreuungsgeld (austrijski doplatak za skrb o djeci). Međutim, prije razmatranja činjenica ovog predmeta, najprije valja utvrditi pojedinosti mjerodavnog zakonodavstva.
II. Pravni okvir
A. Pravo Unije
1. Uredba (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ( 3 )
3.
Uvodne izjave 9., 10., 11. i 12. Uredbe br. 883/2004 glase:
„(9)
Sud je nekoliko puta dao mišljenje o mogućnosti jednakog postupanja s davanjima, dohotkom i činjenicama; ovo bi načelo trebalo izričito usvojiti i razviti ga, poštujući sadržaj i duh sudskih odluka.
(10)
Međutim, načelo postupanja s određenim činjenicama ili događajima koji su nastali na državnom području druge države članice kao da su nastali na državnom području države članice čije se zakonodavstvo primjenjuje ne bi se trebalo kositi s načelom zbrajanja razdoblja osiguranja, zaposlenja, samozaposlenja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu druge države članice s onima navršenim prema zakonodavstvu nadležne države članice. Razdoblja navršena na temelju zakonodavstva druge države članice bi se stoga trebala uzeti u obzir samo prigodom primjene načela zbrajanja razdoblja.
(11)
Preuzimanje činjenica ili događaja koji su nastali u jednoj državi članici ni na koji način ne može drugu državu članicu učiniti nadležnom ili uzrokovati primjenu njezinog zakonodavstva.
(12)
S obzirom na proporcionalnost, potrebno je voditi računa te osigurati da načelo preuzimanja činjenica ili događaja ne dovede do objektivno neopravdanih rezultata ili do preklapanja davanja iste vrste za isto razdoblje.”
4.
Članak 4. Uredbe br. 883/2004 naslovljen „Jednakost postupanja” propisuje: „ako ovom Uredbom nije drugačije predviđeno, osobe na koje se ona primjenjuje uživaju ista prava na davanja i podliježu istim obvezama, u skladu sa zakonodavstvom svake države članice kao i njezini državljani.”
5.
Članak 5. Uredbe br. 883/2004 naslovljen „Jednako postupanje s davanjima, dohotkom, činjenicama ili događajima” nadalje propisuje:
„Ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, a u smislu posebno utvrđenih provedbenih propisa, primjenjuje se sljedeće:
(a)
ako na temelju zakonodavstva nadležne države članice primanje davanja iz sustava socijalne sigurnosti i drugog dohotka ima određene pravne učinke, odgovarajuće odredbe tog zakonodavstva također se primjenjuju na primanje istovjetnih davanja ostvarenih na temelju zakonodavstva druge države članice ili na dohodak ostvaren u drugoj državi članici;
(b)
ako se na temelju zakonodavstva nadležne države članice pravni učinci pripisuju pojavi određenih činjenica ili događaja, ta država članica uzima u obzir slične činjenice ili događaje koji nastanu u bilo kojoj državi članici kao da su nastali na njihovom državnom području.”
6.
Članak 6. Uredbe br. 883/2004 jasno određuje da „ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo uvjetuje stjecanje, zadržavanje, trajanje ili ponovnu uspostavu prava na davanja, obuhvaćenost zakonodavstvom, ili mogućnost izuzeća od obveznog, izbornog produženog ili dobrovoljnog osiguranja, navršenim razdobljima osiguranja, zaposlenja, samozaposlenja ili boravišta, u mjeri u kojoj je to potrebno, uzima u obzir razdoblja osiguranja, zaposlenja, samozaposlenja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice kao da se radi o razdobljima navršenim prema zakonodavstvu koje primjenjuje”.
7.
Poglavlje 8. glave III. Uredbe br. 883/2004 odnosi se na obiteljska davanja. U skladu s člankom 67. (koji je naslovljen „Članovi obitelji koji borave u drugoj državi članici”):
„Osoba ima pravo na obiteljska davanja u skladu sa zakonodavstvom nadležne države članice, uključujući i davanja za članove svoje obitelji koji borave u drugoj državi članici, kao da borave u prvoj državi članici. Međutim, umirovljenik ima pravo na obiteljska davanja u skladu sa zakonodavstvom države članice koja je nadležna za njegovu mirovinu.”
8.
U istom poglavlju članak 68. Uredbe br. 883/2004 utvrđuje pravila prednosti u slučaju preklapanja prava:
„1. Ako su tijekom istog razdoblja i za iste članove obitelji predviđena davanja na temelju zakonodavstva više od jedne države članice, primjenjuju se sljedeća pravila prednosti:
(a)
u slučaju davanja koje može priznati više država članica po različitim osnovama, redoslijed prioriteta je sljedeći: prvo, prava koja postoje po osnovi djelatnosti u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe, drugo, prava koja postoje po osnovi korištenja mirovine i na kraju prava stečena po osnovi boravišta.
(b)
u slučaju davanja koje može priznati više država članica po istoj osnovi, redoslijed prednosti utvrđuje se pomoću sljedećeg kriterija supsidijarnosti:
(i)
u slučaju prava koja postoje po osnovi djelatnosti u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe: mjesto boravišta djece, pod uvjetom da postoji takva djelatnost, i nadalje, po potrebi, najviši iznos davanja koje zakonodavstva u sukobu predviđaju. U potonjem slučaju trošak davanja se dijeli u skladu s kriterijima predviđenim u provedbenoj uredbi;
[…]
2. U slučaju preklapanja prava, obiteljska se davanja pružaju prema zakonodavstvu koje je određeno prema pravilima prednosti u skladu sa stavkom 1. Prava na obiteljska davanja na temelju drugog zakonodavstva ili zakonodavstava u sukobu obustavljaju se do visine iznosa utvrđenog prvim zakonodavstvom, a omogućava se stjecanje dodatka u visini razlike koja po potrebi prelazi ovaj iznos […].
[…]”
2. Uredba br. 987/2009.
9.
Članak 60. stavak 1. Uredbe br. 987/2009 propisuje:
„Zahtjev za obiteljska davanja upućuje se nadležnoj ustanovi. Za potrebe primjene članaka 67. i 68. [Uredbe br. 883/2004], u obzir se uzima situacija čitave obitelji kao da se na sve uključene osobe primjenjivalo zakonodavstvo dotične države članice i kao da su tamo imale boravište, posebno u pogledu prava osobe da zatraži takva davanja. […]”
B. Austrijsko pravo
1. Zakon o doplatku za skrb o djeci
10.
Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, Kinderbetreuungsgeldgesetz (austrijski Zakon o doplatku za skrb o djeci; u daljnjem tekstu: KBGG) ( 4 ) prvotno je predviđao da Kinderbetreuungsgeld bude obiteljsko davanje. Međutim, otada se Kinderbetreuungsgeld plaća na paušalnoj osnovi neovisno o bilo kakvoj prethodnoj plaćenoj djelatnosti. Navedeni zakon prvotno je predviđao tri varijante paušalnog doplatka, koje u obliku triju paušalnih iznosa omogućuju primanje doplatka za razdoblje do navršenog 30. odnosno 36. mjeseca, 20. odnosno 24. i 15. odnosno 18. mjeseca života djeteta, pri čemu visina paušalnog iznosa ovisi o odabranoj varijanti (trajanje primanja). Zakon objavljen u BGBl‑u I 2009/116 uz četvrtu paušalnu varijantu (12 mjeseci plus 2 mjeseca) uveo je i pravo na Kinderbetreuungsgeld kao zamjenu za dohodak od plaćene djelatnosti, čiji iznos ovisi o ranijem dohotku od plaćene djelatnosti.
11.
Članak 6. stavak 3. (u verziji objavljenoj u BGBl‑u I 116/2009) propisuje:
„Ako dotična osoba ima pravo na usporediva obiteljska davanja u drugoj državi pravo na Kinderbetreuungsgeld obustavit će se do iznosa naknada koje se isplaćuju u drugoj državi. Razlika između usporedivih obiteljskih davanja koja se isplaćuju u drugoj državi i Kinderbetreuungsgelda uračunat će se „Kinderbetreuungsgeldu” po isteku isplate usporedivih obiteljskih davanja u drugoj državi.”
12.
Članak 24. (u verziji objavljenoj u BGBl‑u I. 117/2013) propisuje:
„(1) Roditelj […] ima pravo na Kinderbetreuungsgeld na temelju ovog odsjeka za svoje dijete […] ako:
1.
su ispunjene pretpostavke za ostvarivanje prava u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkama 1., 2., 4. i 5.;
2.
je taj roditelj u posljednjih šest mjeseci neposredno prije rođenja djeteta za koje se treba primati Kinderbetreuungsgeld neprekidno obavljao plaćenu djelatnost u skladu sa stavkom 2. i u tom razdoblju nije primio nijedno davanje iz osiguranja za slučaj nezaposlenosti, pri čemu prekidi od ukupno najviše četrnaest kalendarskih dana ne utječu na pravo na davanje.
(2) Poslovnom djelatnosti u smislu ovog saveznog zakona smatra se stvarno obavljanje plaćene djelatnosti koja podliježe obvezi socijalnog osiguranja u Austriji.
[…]”
13.
Članak 24.a (u verziji objavljenoj u BGBl‑u I. 139/2011) propisuje:
„(1) Kinderbetreuungsgeld dnevno iznosi:
1.
za primateljicu dnevne rodiljne naknade 80 % dnevne rodiljne naknade koja se prema austrijskim propisima treba isplatiti na određeni kalendarski dan, a na koju ima pravo povodom rođenja onoga djeteta za koje se zahtijeva Kinderbetreuungsgeld, […]
3.
za oca 80 % dnevne rodiljne naknade koja se treba teoretski izračunati i isplatiti na određeni kalendarski dan, a na koju bi povodom rođenja onog djeteta, za koje se zahtijeva Kinderbetreuungsgeld, pravo imala žena na njegovu mjestu.
(2) Kinderbetreuungsgeld na temelju stavka 1. u svakom slučaju iznosi najmanje dnevni iznos na temelju stavka 1. točke 5., ali najviše 66 eura dnevno.”
14.
U skladu sa stavkom 24.b (u verziji objavljenoj u BGBl‑u I. 116/2009) „ako Kinderbetreuungsgeld koristi samo jedan roditelj, na njega ima pravo najdulje do 12 mjeseci života djeteta. Ako i drugi roditelj traži ovo davanje, razdoblje prava na davanje produljuje se za ono razdoblje koje traži drugi roditelj, ali najdulje do navršenih četrnaest mjeseci života djeteta. Iskorištenima se smatraju isključivo razdoblja stvarnog primanja davanja.”
2. Opći zakon o socijalnom osiguranju
15.
Članak 162. stavak 3. Allgemeines Sozialversicherungsgesetza (austrijski Opći zakon o socijalnom osiguranju) glasi:
„Osoba ima pravo na dnevnu rodiljnu naknadu u iznosu dijela prosječne plaće koji treba isplatiti na određeni kalendarski dan, a na koju je imala pravo u posljednjih trinaest tjedana ([…]tri kalendarska mjeseca) prije nastanka osiguranog slučaja majčinstva, umanjenu za zakonske odbitke […].
[…]”
III. Činjenično stanje u glavnom postupku
16.
Bračni par Moser živi sa svoje dvije kćeri u Njemačkoj. Gospođa Moser je od 1. srpnja 1996. zaposlena u Austriji kao pogranična radnica. M. Moser je od 1992. zaposlen u Njemačkoj.
17.
Nakon rođenja druge kćeri 29. kolovoza 2013. gospođa Moser dogovorila je sa svojim austrijskim poslodavcem korištenje „Karenza” (austrijski roditeljski dopust) do 28. svibnja 2015. Tuženik Tiroler Gebietskrankenkasse platio je gospođi Moser, uz austrijski Kinderbetreuungsgeld, koji ovisi o dohotku, i određena dodatna plaćanja za drugu kćer. Ta dodatna plaćanja iznosila su 785,84 eura za 188 dana u razdoblju od 25. listopada 2013. do 30. travnja 2014. i 129,58 eura za 31 dan u razdoblju od 1. svibnja 2014. do 31. svibnja 2014.
18.
Kako bi se mogao brinuti za svoju drugu kćer, M. Moser uzeo je Elternzeit (njemački roditeljski dopust) od 29. lipnja do 28. kolovoza 2014. te je u Njemačkoj primio Elterngeld u iznosu od 3600 eura.
19.
Gospođa Moser uspješno je zahtijevala u prvom postupku pred Landesgerichtom Innsbruck (Zemaljski sud u Innsbrucku, Austrija), koji postupa kao radni i socijalni sud, naknadni dodatni iznos na Kinderbetreuungsgeld za radoblja od 25. listopada 2013. do 28. lipnja 2014. i od 29. kolovoza do 28. listopada 2014. M. Moser zahtijevao je u drugom postupku pred istim sudom dodatni iznos od 66 eura dnevno na Kinderbetreuungsgeld, koji ovisi o dohotku, za razdoblje svojeg roditeljskog dopusta od 29. lipnja do 28. kolovoza 2014.
20.
Ta su dva predmeta spojena radi zajedničkog postupka i donošenja odluke. Postupak koji je pokrenula gospođa Moser okončan je odlukom od 20. prosinca 2017. Njezin zahtjev za isplatu dodatne naknade pravomoćno je riješen. Međutim, s druge strane, Landesgericht Innsbruck (Zemaljski sud u Innsbrucku) koji postupa kao radni i socijalni sud, odbio je zahtjev M. Mosera.
21.
Povodom žalbe drugostupanjski sud (Oberlandesgericht Innsbruck (Visoki zemaljski sud u Innsbrucku, Austrija)) preinačio je odluku prvostupanjskog suda. Naložio je Tiroler Gebietskrankenkasseu da M. Moseru isplati dodatni iznos na Kinderbetreuungsgeld, koji ovisi o dohotku, u iznosu od 29,86 eura dnevno za razdoblje od 29. lipnja do 28. kolovoza 2014., tj. ukupno 1821,46 eura. U preostalom dijelu zahtjev je odbio, što nije pobijano.
22.
Protiv te odluke Tiroler Gebietskrankenkasse podnio je reviziju Oberster Gerichtshofu (Vrhovni sud, Austrija). Zahtijeva da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti. Stoga, postavlja se pitanje ima li M. Moser pravo na isplatu razlike između njemačkog Elterngelda i austrijskog Kinderbetreuungsgelda, koji ovisi o dohotku, za vrijeme svojega njemačkog roditeljskog dopusta od 29. lipnja do 28. kolovoza 2014.
23.
M. Moser tvrdi da sekundarna nadležnost Austrije proizlazi iz radnog odnosa između njegove supruge i austrijskog poslodavca koji i dalje traje. Članak 24. stavak 2. KBGG‑a bio bi protivan pravu Unije ako bi se njime zahtijevalo stvarno obavljanje plaćene djelatnosti koja podliježe obvezi socijalnog osiguranja u Austriji.
24.
Tiroler Gebietskrankenkasse osporava svoju obvezu dodatnih plaćanja. Tvrdi da otac ne ispunjava nacionalne pretpostavke za to pravo jer u razdoblju od šest mjeseci prije rođenja druge kćeri nije neprekidno obavljao profesionalnu djelatnost koja podliježe obvezi socijalnog osiguranja ni neku djelatnost koja je s njom izjednačena. Uredba br. 883/2004 ograničena je na koordinaciju situacija koje uključuju prava u više država. Tuženik tvrdi da stoga ne postoji prekogranični element u smislu Uredbe br. 883/2004.
25.
Sud koji je uputio zahtjev ističe da je Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) činjenicu da članak 24. stavak 1. točka 2. u vezi s člankom 24. stavkom 2. KBGG‑a ograničava značenje plaćene djelatnosti na djelatnost koja podliježe obveznom socijalnom osiguranju i obavlja se isključivo u Austriji okvalificirao kao protivnu pravu Unije.
26.
Osim toga, Sud koji je uputio zahtjev polazi od pretpostavke da M. Moser ispunjava vremenske pretpostavke minimalnog razdoblja primanja od dva mjeseca (članak 5. stavak 4. KBGG‑a) i najmanje šestomjesečne neprekidne plaćene djelatnosti prije rođenja djeteta (članak 24. stavak 1. točka 1. i stavak 2. KBGG‑a) za ostvarivanje prava iz nacionalnog zakonodavstva.
27.
U tim okolnostima Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) dvoji o načinu tumačenja relevantnih odredba Uredbe br. 883/2004 i Uredbe br. 987/2009. U slučaju obitelji Moser posebno su sporna dva pitanja.
28.
Kao prvo, pruža li činjenica da se člankom 60. stavkom 1. Uredbe br. 987/2009 zahtijeva uzimanje u obzir čitave obitelji ocu pravo, u skladu s pravom Unije, na iznos razlike u odnosu na austrijski Kinderbetreuungsgeld, koji ovisi o dohotku, ako je Austrija sekundarno nadležna isključivo kao država zaposlenja majke, a majci je već isplatila naknadu razlike u odnosu na Kinderbetreuungsgeld, koji ovisi o dohotku, i na koji ima pravo. Kao drugo, može li jednako postupanje s davanjima, činjenicama ili događajima propisano u članku 5. Uredbe br. 883/2004 ići u prilog tomu da se izračun Kinderbetreuungsgelda, koji ovisi od dohotku, i iznosa razlike zasniva na dohotku koji je M. Moser ostvario u Njemačkoj.
IV. Zahtjev za prethodnu odluku i postupak pred Sudom
29.
U tim je okolnostima Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:
1.
Treba li članak 60. stavak 1. drugu rečenicu Uredbe br. 987/2009 […] tumačiti na način da sekundarno nadležna država članica (Austrija) roditelju s boravištem i zaposlenjem u primarno nadležnoj državi članici u skladu s člankom 68. stavkom 1. točkom (b) podtočkom i. Uredbe br. 883/2004 (Njemačka) treba isplatiti iznos razlike između Elterngelda (roditeljski doplatak) isplaćenog u primarno nadležnoj državi članici i Kinderbetreuungsgelda (doplatak za skrb o djeci), koji ovisi o dohotku, druge države članice kao obiteljskog davanja, ako oba roditelja sa zajedničkom djecom borave u primarno nadležnoj državi članici i samo je drugi roditelj zaposlen u sekundarno nadležnoj državi članici kao prekogranični radnik?
U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:
2.
Određuje li se Kinderbetreuungsgeld, koji ovisi o dohotku, prema dohotku koji je zaista ostvaren u državi zaposlenja (Njemačka) ili prema dohotku koji bi se hipotetski trebao ostvariti od usporedive djelatnosti u sekundarno nadležnoj državi članici (Austrija)?
30.
Pisana očitovanja podnijeli su tužitelj i tuženik u glavnom postupku, češka i austrijska vlada te Europska komisija.
31.
Nadalje, tužitelj, austrijska vlada i Europska komisija sudjelovali su na raspravi održanoj 30. siječnja 2019. i iznijeli su usmena očitovanja Sudu.
V. Analiza
32.
Na zahtjev Suda u ovom mišljenju ograničit ću iznošenje svojih razmatranja na drugo pitanje koje je postavio Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud), bez prejudiciranja odgovora Suda na prvo pitanje.
33.
Sud je razmatrao slično pitanje u predmetu Bergström ( 5 ). U tom predmetu Sud je izračunao iznos obiteljskog davanja za osobu koja je razdoblje obavljanja poslovne djelatnosti potrebno za stjecanje toga prava u potpunosti stekla u drugoj državi članici uzimajući u obzir hipotetski dohodak osobe koja raspolaže usporedivim iskustvom i kvalifikacijama i koja na državnom području države članice u kojoj se to davanje zahtijeva obavlja usporedivu djelatnost.
34.
Međutim, jednako postupanje s davanjima, činjenicama ili događajima propisano u članku 5. Uredbe br. 883/2004 prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev može upućivati na to da se izračun Kinderbetreuungsgelda koji se temelji na dohotku i iznosa razlike mora temeljiti na dohotku koji je M. Moser ostvario u Njemačkoj. Međutim, ja se ne slažem s tim tumačenjem. Smatram da je obrazloženje iz presude Bergström od 15. prosinca 2011., u biti, odlučujuće za ovaj predmet. Bilo koji drugi zaključak doveo bi do poništavanja učinaka te prethodne presude bez pravne ili činjenične osnove za takvo poništavanje ( 6 ).
A. Presuda od 15. prosinca 2011., Bergström (C‑257/10, EU:C:2011:839).
35.
Kao što sam upravo naveo, u presudi Bergström od 15. prosinca 2011. Sud je odbio izjednačiti dohodak ostvaren u trećoj državi s domaćim dohotkom koji služi, prema mjerodavnom nacionalnom pravu, kao osnova za izračun iznosa traženih obiteljskih davanja.
36.
U tom predmetu, podnositeljica zahtjeva koja je švedska državljanka, prethodno je živjela u Švicarskoj i ondje bila zaposlena do trenutka rođenja njezine kćeri 2002. godine. Nakon toga preselila se u Švedsku sa suprugom. Suprug se zaposlio, ali je ona ostala kod kuće kako bi se brinula za svoju kćer. Gospođa Bergström zatim je podnijela zahtjev za roditeljske naknade na temelju švicarskog dohotka koji je ostvarivala kada je bila zaposlena u toj zemlji.
37.
U skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom, obiteljsko davanje o kojem je riječ bilo je jednako dnevnim naknadama koje su utvrđene u skladu s pravilima koja vrijede za zdravstveno osiguranje. Obiteljsko davanje o kojem je riječ bilo je vezano za godišnji dohodak socijalno osigurane osobe.
38.
U takvim okolnostima Sud je smatrao da se za izračun iznosa obiteljskih davanja za tu određenu skupinu u obzir moraju uzeti relevantna pravila koje se odnose na „zdravstvenu” odredbu socijalnog osiguranja utvrđenu u uredbi koja se primjenjivala u tom trenutku, tj. Uredbi (EEZ) br. 1408/71 ( 7 ).
39.
U skladu s člankom 23. Uredbe br. 1408/71 dohodak se utvrđuje na temelju plaća za koje je potvrđeno da su isplaćene tijekom razdoblja navršenih prema zakonodavstvu nadležne ustanove ili uzimanjem u obzir standardne plaće tijekom razdoblja navršenih prema tom zakonodavstvu (to jest, u slučaju gospođe Bergström, prema švedskom pravu).
40.
Budući da gđa Bergström nije imala nikakav dohodak u Švedskoj tijekom referentnog razdoblja, Sud je smatrao da „ za učinkovitost […] članka 72. Uredbe br. 1408/71 […], te kako bi se poštovalo načelo jednakog postupanja iz […] članka 3. stavka 1. te uredbe, referentni dohodak gospođe Bergström mora se izračunati uzimanjem u obzir dohotka osobe koja je zaposlena u Švedskoj, u situaciji koja je usporediva sa njezinom situacijom i koja ima profesionalno iskustvo i kvalifikacije usporedive s njezinim profesionalnim iskustvom i kvalifikacijama ( 8 )”.
41.
Međutim, stvarni značaj presude Bergström je u činjenici da je Sud odbio argument prema kojem Uredba br. 1408/71 ima učinak izjednačavanja švicarskog dohotka gospođe Bergström s domaćim dohotkom koji u Švedskoj služi kao osnova za izračun iznosa traženih obiteljskih davanja. Budući da Gđa Bergström nije imala relevantan švedski dohodak za tu svrhu, Sud je smatrao da je za učinkovitost svih odredaba Uredbe br. 1408/71 i poštovanje načela jednakog postupanja iz članka 3. stavka 1. te uredbe potrebno da se referentni dohodak izračunava na temelju nominalnog dohotka hipotetskog švedskog zaposlenika koji ima jednake kvalifikacije i iskustvo.
B. Primjena na predmetni slučaj
42.
Pri ocjeni značaja odluke u predmetu Bergström valja podsjetiti da se pravila na kojima je Sud temeljio svoj zaključak, to jest članak 3. stavak 1., članak 23. i članak 72. Uredbe br. 1408/71, i dalje primjenjuju u pogledu Uredbe br. 883/2004 ( 9 ).
43.
Činjenica da se M. Moser nije preselio iz Njemačke u Austriju – za razliku od gospođe Bergström koja se preselila iz Švicarske u Švedsku – ne mijenja to stajalište. Odluka u predmetu Bergström ne temelji se na činjenici da je podnositeljica zahtjeva u tom predmetu iskoristila svoje pravo na slobodu kretanja. Upravo suprotno, ono što je bilo ključno za obrazloženje Suda je da se stvarna švicarska plaća gospođe Bergström nije mogla uzeti u obzir za potrebe izračuna obiteljskih davanja koja su joj se trebala isplatiti u Švedskoj. U objema situacijama pojavljuje se sličan pravni problem: davanje je utvrđeno u skladu s pravilima koja uređuju rodiljne naknade (kao u glavnom postupku) ili zdravstveno osiguranje (kao u predmetu Bergström), koja su u oba slučaja povezana s dohotkom koji je osoba o kojoj je riječ prethodno zarađivala i uređena su istim odredbama Uredbe br. 883/2004 ( 10 ).
44.
Točno je da sud koji je uputio zahtjev smatra da članak 5. Uredbe br. 883/2004 može upućivati na to da dohodak koji je M. Moser zaradio u Njemačkoj – to jest „stvarni” dohodak koji je zaradio – mora biti temelj za izračunavanje iznosa razlike i Kinderbetreuungsgelda, koji ovisi o dohotku.
45.
U skladu s člankom 5. točkom (b) Uredbe br. 883/2004 „ako se na temelju zakonodavstva nadležne države članice pravni učinci pripisuju pojavi određenih činjenica ili događaja, ta država članica uzima u obzir slične činjenice ili događaje koji nastanu u bilo kojoj državi članici kao da su nastali na njihovom državnom području”. Doduše, ova odredba nije uključena u Uredbu br. 1408/71. Ipak, članak 5. Uredbe br. 883/2004. samo predstavlja pojašnjenje načela jednakog postupanja iz članka 4. te uredbe.
46.
U tom pogledu, čini mi se da ta odredba ne može utjecati na izračun iznosa obiteljskih davanja, barem što se tiče ovog predmeta. U ovom slučaju valja istaknuti da uvodna izjava 10. Uredbe br. 883/2004 izričito određuje da „načelo postupanja s određenim činjenicama ili događajima koji su nastali na državnom području druge države članice kao da su nastali na državnom području države članice čije se zakonodavstvo primjenjuje ne bi se trebalo kositi s načelom zbrajanja razdoblja osiguranja, zaposlenja, samozaposlenja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu druge države članice s onima navršenim prema zakonodavstvu nadležne države članice ( 11 )”. Upravo je načelo utvrđeno u članku 72. Uredbe br. 1408/71 primijenio Sud u presudi Bergström od 15. prosinca 2011. (C‑257/10, EU:C:2011:839, t. 52.), i ono je sada sadržano u članku 6. Uredbe br. 883/2004.
47.
Usto, članak 67. Uredbe br. 883/2204 propisuje u pogledu obiteljskih davanja da „(a) osoba ima pravo na obiteljska davanja u skladu sa zakonodavstvom nadležne države članice, uključujući i davanja za članove svoje obitelji koji borave u drugoj državi članici, kao da borave u prvoj državi članici ( 12 )”.
48.
Budući da u ovom predmetu treba primijeniti članak 67. Uredbe br. 883/2004, ne može se previdjeti činjenica da članak 60. Uredbe br. 987/2009 propisuje da „u obzir se uzima situacija čitave obitelji kao da se na sve uključene osobe primjenjivalo zakonodavstvo dotične države članice i kao da su tamo imale boravište, posebno u pogledu prava osobe da zatraži takva davanja ( 13 )”.
49.
Upotreba riječi „posebno” u ovom kontekstu jasno upućuje na to da okolnosti navedene u toj odredbi nisu navedene taksativno.
50.
Nadalje, takvo tumačenje članka 5. Uredbe br. 883/2004 i članka 60. Uredbe br. 987/2004 štiti financijsku ravnotežu sustava socijalne sigurnosti države članice o kojoj je riječ s obzirom na to da najviši dohodci iz drugih država članica nisu relevantni ( 14 ). Također, u skladu je s uvodnom izjavom 12. Uredbe br. 883/2004 koja određuje da načelo preuzimanja činjenica ili događaja ne može dovesti do objektivno neopravdanih rezultata.
51.
Sve prethodno navedeno upućuje na zaključak, izravnom analogijom s obrazloženjem u predmetu Bergström, da referentni dohodak M. Mosera u svrhu izračuna iznosa austrijskih obiteljskih davanja treba procijeniti u odnosu na dohodak koji je hipotetski mogao zaraditi zaposlenik sa sličnim kvalifikacijama i iskustvom u državi članici koja ima sekundarnu nadležnost (u ovom slučaju Austriji), a ne u odnosu na ono što je on stvarno zaradio u Njemačkoj.
VI. Zaključak
52.
Stoga, predlažem da Sud na drugo pitanje koje je uputio Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija) odgovori na sljedeći način:
Kinderbetreuungsgeld (austrijski doplatak za skrb o djeci), koji ovisi o dohotku, mora se izračunati u odnosu na dohodak koji se hipotetski mogao zaraditi od usporedive plaćene djelatnosti u državi članici koja ima sekundarnu nadležnost.
( 1 ) Izvorni jezik: engleski
( 2 ) SL 2009., L 284, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 171.)
( 3 ) SL 2004., L 166, str. 1. i izmjena SL 2004., L 200, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.)
( 4 ) Bundesgesetzblatt (u daljnjem tekstu: BGBl) I 103/2001
( 5 ) Presuda od 15. prosinca 2011. (C‑257/10, EU:C:2011:839)
( 6 ) Također ističem da nijedna od stranaka koje su podnijele očitovanja Sudu nije navela nikakve moguće poteškoće pri izračunu tih iznosa.
( 7 ) Uredba Vijeća od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe i njihove obitelji koji se kreću unutar Zajednice (SL, posebno izdanje na engleskom jeziku 1971. (II), str. 416.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku: poglavlje 5., svezak 5., str. 7.) kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1386/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2001. (SL 2001., L 187, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 177.)
( 8 ) Presuda Bergström od 15. prosinca 2011. (C‑257/10, EU:C:2011:839, t. 52.)
( 9 ) Vidjeti članak 4., članak 21. i članak 6. Uredbe br. 883/2004.
( 10 ) Vidjeti Uredbu br. 883/2004, glavu III., poglavlja 1., „Davanja za slučaj bolesti, majčinstvo i istovjetna davanja za očinstvo”.
( 11 ) Moje isticanje
( 12 ) Moje isticanje
( 13 ) Moje isticanje
( 14 ) Također se treba obratiti pozornost na to da ne postoji opasnost od ozbiljnog ugrožavanja financijske ravnoteže austrijskog sustava socijalne sigurnosti s obzirom na to da je iznos Kinderbetreuungsgelda ograničen zakonskom gornjom granicom.