Privremena verzija
MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
GERARDA HOGANA
od 12. rujna 2019.(1)
Predmet C-524/18
Dr. Willmar Schwabe GmbH & Co. KG
protiv
Queisser Pharma GmbH & Co. KG
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Javno zdravlje – Informiranje i zaštita potrošača – Uredba (EZ) br. 1924/2006 – Zdravstvene tvrdnje koje se odnose na hranu – Članak 10. stavci 1. i 3. – Koncept ‚praćenja’ posebne zdravstvene tvrdnje – Upućivanje na opće, nespecifične blagotvorne učinke – Obveza podnošenja znanstvenih dokaza – Područje primjene”
1. Može li se reći, u slučaju kada su na prednjoj strani pakiranja dodataka prehrani navedene opće zdravstvene tvrdnje, da je proizvođač ispunio zahtjev iz članka 10. stavka 3. Uredbe br. 1924/2006(2), prema kojem su takve tvrdnje „dozvoljene samo ako su popraćene posebnom zdravstvenom tvrdnjom uključenom na popise predviđene člancima 13. ili 14.” ako se takva posebna zdravstvena tvrdnja navodi na poleđini pakiranja? To je u biti glavno pitanje koje je Sud zatražen da razmotri nakon što mu ga je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka).
2. Pitanje znanstvenih dokaza razmotreno je u mišljenju nezavisnog odvjetnika M. Bobeka u predmetu C-177/15, Nelsons(3). S obzirom na navedeno, predlažem, u skladu sa zahtjevom Suda, da se ovo mišljenje ograniči isključivo na tumačenje članka 10. stavka 3. Prije toga, potrebno je utvrditi primjenjive zakonske propise.
Zakonodavni okvir
Pravo Unije
3. U uvodnoj izjavi 1. Uredbe br. 1924/2006 navodi se da „sve veća količina hrane koja je označena i koja se oglašava u Zajednici na sebi nosi i prehrambene i zdravstvene tvrdnje. Kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača te olakšao njihov izbor, proizvodi stavljeni na tržište, uključujući i uvezene proizvode, trebali bi biti sigurni i označeni na odgovarajući način.”
4. U uvodnoj izjavi 16. također se navodi sljedeće: „Važno je da tvrdnje koje se navode na hrani može razumjeti i potrošač te je primjereno zaštititi sve potrošače od zavaravajućih tvrdnji. Međutim, od stupanja na snagu Direktive Vijeća 84/450/EEZ od 10. rujna 1984. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju, Sud EU-a smatra da je za donošenje presuda u predmetima oglašavanja neophodno ispitati učinak na idealnog, tipičnog potrošača. U skladu s načelom proporcionalnosti te s ciljem omogućavanja učinkovite primjene mjera zaštite sadržanih u ovoj Uredbi, ova Uredba kao referentnu vrijednost uzima prosječnog potrošača, koji je relativno dobro obaviješten te relativno pozoran i promišljen, uzimajući u obzir i socijalne, kulturne i lingvističke čimbenike, onako kako ih tumači Sud, ali propisuje i odredbe za sprečavanje iskorištavanja onih potrošača čije ih značajke čine posebno ranjivima na zavaravajuće tvrdnje.”
5. Uvodnom izjavom 23. određuje se sljedeće: „Zdravstvene tvrdnje trebalo bi odobriti za uporabu u Zajednici tek nakon znanstvene procjene najvećeg mogućeg standarda. S ciljem osiguravanja usklađene znanstvene procjene takvih tvrdnji, Europska agencija za sigurnost hrane trebala bi provesti takve procjene.”
6. Člankom 2. stavkom 2. točkom 1. određuje se da „ ‚tvrdnja’ znači svaka poruka ili izjava koja nije obvezujuća prema zakonodavstvu Zajednice ili nacionalnom zakonodavstvu, uključujući i slikovno, grafičko ili simboličko predstavljanje u bilo kojem obliku, kojom se izjavljuje, sugerira ili naznačuje da ta hrana ima određena svojstva”.
7. Člankom 2. stavkom 2. točkom 5. nadalje se određuje da „ ‚zdravstvena tvrdnja’ znači svaka tvrdnja kojom se izjavljuje, sugerira ili naznačuje da postoji odnos između neke kategorije hrane, određene hrane ili jedne od njezinih sastavnica i zdravlja”.
8. Člankom 5. stavkom 1. točkom (a) određuje se sljedeće: „Uporaba prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji dozvoljena je samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: (a) pokazano je da prisutnost, odsutnost ili smanjeni udio u hrani ili određenoj kategoriji hrane hranjive tvari ili ostalih tvari za koje je tvrdnja stavljena ima blagotvoran prehrambeni ili fiziološki učinak ustanovljen općeprihvaćenim znanstvenim dokazima.”
9. Člankom 6. stavkom 1. određuje se: „Prehrambene i zdravstvene tvrdnje temelje se na općeprihvaćenim znanstvenim dokazima i njima potkrjepljuju.”
10. Člankom 10. stavkom 1. određuje se: „Zdravstvene tvrdnje se zabranjuju, osim ako su u skladu s općim zahtjevima u Poglavlju II. i posebnim zahtjevima u ovome Poglavlju te ako su odobrene u skladu s ovom Uredbom i uključene na popise odobrenih tvrdnji predviđene u člancima 13. i 14.”
11. Člankom 10. stavkom 3. utvrđuje se: „Upućivanja na opće, nespecifične koristi hranjive tvari ili prehrambenog proizvoda za opće zdravlje ili dobrobit u vezi sa zdravljem dozvoljena su samo ako su popraćena posebnom zdravstvenom tvrdnjom uključenom na popise predviđene člancima 13. ili 14.”
12. Člankom 13. stavkom 1. određuje se sljedeće: „Zdravstvene tvrdnje koje opisuju ili se odnose na: (a) ulogu neke hranjive tvari ili ostalih tvari u rastu, razvoju i funkcijama tijela; ili (b) psihološke ili bihevioralne funkcije [...] koje su navedene na popisu predviđenom stavkom 3. mogu se navoditi, a da pritom ne podliježu postupcima utvrđenim člancima 15. do 19., ako: i. se temelje na općeprihvaćenim znanstvenim dokazima; i ii. ih prosječni potrošač dobro razumije.”
13. Člankom 13. stavkom 3. utvrđuje se: „Nakon konzultacija s [Europskom agencijom za sigurnost hrane], Komisija je obvezna, u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 25. stavka 3., donijeti popis dopuštenih tvrdnji Zajednice, namijenjen izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinom nadopunom, kako je navedeno u članku 1. te sve uvjete potrebne za uporabu tih tvrdnji.”
14. Uredbom Komisije br. 432/2012(4), člankom 1. točkama (a) i (b) određuje se sljedeće: „popis zdravstvenih tvrdnji koje se smiju navoditi na hrani, kako je navedeno u članku 13. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 1924/2006, utvrđen je u Prilogu ovoj Uredbi. Zdravstvene tvrdnje iz stavka 1. mogu se navoditi na hrani u skladu s uvjetima koji su utvrđeni u Prilogu.”
15. U Prilogu su navedeni vitamin B u oblicima B6 i B12, za koje se može, među ostalim, tvrditi da „doprinosi normalnom metabolizmu stvaranja energije”, kao i cink, za koji se može tvrditi, među ostalim, da „doprinosi normalnoj kognitivnoj funkciji”.
16. U Prilogu se nadalje navodi da se te tvrdnje smiju koristiti samo za hranu koja je izvor najmanje one količine vitamina B6, B12 ili cinka koja je navedena u tvrdnji „IZVOR [NAZIV VITAMINA] I/ILI [NAZIV MINERALA]” iz Priloga Uredbi br. 1924/2006.
17. Tom se tvrdnjom iz Priloga Uredbi (EZ) br. 1924/2006 određuje sljedeće: „Tvrdnja da je neka hrana izvor vitamina i/ili minerala, kao i svaka tvrdnja za koju je vjerojatno da ima isto značenje za potrošača, može se stavljati samo ako taj proizvod sadrži najmanje značajnu količinu kao što je ona definirana u Prilogu Direktivi 90/496/EEZ ili količinu predviđenu izuzećem prema članku 6. Uredbe (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o dodavanju vitamina, minerala i drugih određenih tvari u hranu.”
18. Naposljetku, Provedbenom odlukom Komisije 2013/63(5) donesene su smjernice za provedbu određenih uvjeta za zdravstvene tvrdnje utvrđene u članku 10. Uredbe br. 1924/2006 (u daljnjem tekstu: Smjernice).
19. U odjeljku 3. točki 1. Smjernica navodi se sljedeće: „Članak 10. stavak 3. omogućuje uporabu jednostavnih, privlačnih izjava koje upućuju na opće, neodređene povoljne učinke hrane na cjelokupno dobro zdravstveno stanje ili zdravstvenu dobrobit, bez prethodnog odobrenja, pod određenim uvjetima. Korištenje takvih izjava može pomoći potrošačima jer prenosi poruke koje su primjerene potrošačima. Međutim, njih potrošači ponekad mogu krivo shvatiti i/ili krivo protumačiti, te ih [one mogu] dovesti do uvjerenja kako hrana ima druge/bolje zdravstvene učinke od onih koji stvarno postoje. Iz tog razloga, pri upućivanju na općenite, neodređene zdravstvene učinke, takvim uputama moraju biti priložene određene zdravstvene tvrdnje s popisa dozvoljenih zdravstvenih tvrdnji iz registra Unije. U smislu ove Uredbe, određene odobrene zdravstvene tvrdnje koje se prilažu izjavi koja upućuje na općenite, neodređene zdravstvene učinke, moraju se nalaziti ‚pored’ ili ‚nakon’ takvih izjava.”
20. Nadalje, u odjeljku 3. točki 2. navodi se: „Određene tvrdnje s popisa dozvoljenih zdravstvenih tvrdnji moraju se nadovezivati na opću uputu. Kako ova uputa postaje šira, npr. ‚za dobro zdravlje’, može joj se dodati više zdravstvenih tvrdnji s popisa dozvoljenih tvrdnji. Međutim, potrebno je posvetiti pažnju činjenici da članak 10. postavlja pravila u pogledu konteksta u kojem se koriste zdravstvene tvrdnje i s obzirom da se članak 10. posebno odnosi na pravila iz poglavlja II. i IV., ta pravila također se moraju uvažiti ako subjekti žele ispuniti zahtjev zadan u članku 10. stavku 3. Stoga, kako bi se izbjeglo dovođenje potrošača u zabludu, subjekti u poslovanju s hranom imaju odgovornost dokazati vezu između općih, neodređenih zdravstvenih učinaka neke hrane i određene popratne dozvoljene zdravstvene tvrdnje.”
21. Naposljetku, u odjeljku 3. točki 3. navodi se: „Neke tvrdnje podnesene na odobrenje proglašene su preopćenitim ili nedovoljno određenim za procjenu tijekom znanstvenog ocjenjivanja. Te tvrdnje ne mogu se odobriti te se stoga mogu pronaći na popisu neodobrenih tvrdnji u registru prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji Unije. Ovo ne isključuje mogućnost da se na tvrdnje primijene odredbe utvrđene u članku 10. stavku 3. i da se iste nakon toga mogu zakonito koristiti kada ih prati određena tvrdnja s popisa odobrenih zdravstvenih tvrdnji u skladu s tim člankom.”
22. Registar prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji Unije izdaje Europska komisija(6). Sadržava 40 nedopuštenih tvrdnji koje se odnose na vitamin B, uključujući pet koje se odnose na vitamin B2 i šest koje se odnose na vitamin B12, kao i sedam nedopuštenih tvrdnji koje se odnose na cink. Čini se da nijedna od nedopuštenih tvrdnji ne odgovara tvrdnjama iz ovog slučaja.
Nacionalno pravo
23. Člankom 3. stavkom 1. Gesetza gegen den unlauteren Wettbewerb (UWG, Zakon o suzbijanju nepoštenog tržišnog natjecanja)(7) određuje se da je „nepoštena poslovna praksa zabranjena ako je takve naravi da znatno utječe na interese konkurenata, potrošača ili ostalih sudionika na tržištu”.
24. Člankom 5. stavkom 1. točkom 1. UWG-a određuje se da „svaka prijevarna marketinška praksa predstavlja čin nepoštenog tržišnog natjecanja. Poslovna praksa je zavaravajuća kada uključuje netočne tvrdnje ili druge zavaravajuće tvrdnje o jednom ili više (1) osnovnih obilježja robe ili usluge, kao što su to njihova dostupnost, priroda, izvedba, koristi, rizici, sastav, pripadci, metoda i datum izrade, dostave ili pružanja, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, njezina količina, svojstva, postprodajne usluge i rješavanje pritužbi, njihovo zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njihove uporabe te rezultati i bitni pokazatelji ispitivanja provedenih na robi ili usluzi”.
25. Člankom 11. stavkom 1. Lebensmittel, Bedarfsgegenstände und Futtermittelgesetzbucha (LFGB, Zakonik o hrani, proizvodima za učestalu potrošnju i hrani za životinje)(8) određuje se da je „zabranjeno na tržište stavljati hranu pod zavaravajućim nazivom, sa zavaravajućim prikazom ili oznakom, ili je općenito ili u određenom slučaju oglašavati putem prezentacija ili drugih zavaravajućih izjava. Konkretno, riječ je o prijevari: (1) u slučaju hrane, naziva, oznaka, prezentacija, opisa ili drugih izjava koje mogu biti zavaravajuće u pogledu obilježja, posebno vrste, kvalitete, sastava, količine, roka valjanosti, podrijetla, izvora ili metode izrade ili proizvodnje”.
Činjenično stanje, postupak i prethodna pitanja
26. Dr. Willmar Schwabe GmbH & Co. KG, u daljnjem tekstu: tužitelj, proizvodi i prodaje biljne lijekove koji sadržavaju ekstrakt listova ginka, koji su odobreni za simptomatsko liječenje psihičkih oštećenja uzrokovanih organskim moždanim sindromom, uključujući prije svega poremećaje pamćenja i koncentracije.
27. Tuženik, Queisser Pharma GmbH & Co. KG, u daljnjem tekstu: tuženik, prodaje dodatak prehrani „Doppelherz aktiv Ginkgo + B-Vitamine + Cholin” (Doppelherz aktiv ginko + vitamini B + kolin), koji sadržava ukupno osam sastojaka, uključujući kolin, cink, ekstrakt listova ginka i vitamine B1 (tiamin), B2, B5 (pantotenska kiselina) i B12.
28. Na prednjoj strani vanjskog pakiranja istaknuta je tvrdnja „B-Vitamine und Zink für Gehirn, Nerven, Konzentration und Gedächtnis” (Vitamini B i cink za mozak, živce, koncentraciju i pamćenje).
29. Na poleđini vanjskog pakiranja istaknuto je nekoliko tvrdnji, od kojih se sljedeće odnose na utjecaj vitamina skupine B i cinka na mozak, živce, koncentraciju i pamćenje:
„Vitamin B1 i vitamin B12 doprinose normalnom metabolizmu stvaranja energije i normalnom funkcioniranju živčanog sustava te pridonose normalnoj psihološkoj funkciji.
Vitamin B2 ima poput vitamina B1 ulogu u normalnom metabolizmu stvaranja energije i u normalnom funkcioniranju živčanog sustava. Osim toga, on pridonosi zaštiti stanica od oksidacijskog stresa.
Element u tragovima cink pridonosi normalnoj kognitivnoj funkciji i pomaže u zaštiti stanica od oksidacijskog stresa.”
30. Na poleđini pakiranja također su istaknute dodatne tvrdnje vezane za utjecaj vitamina skupine B koje se ne odnose na mozak, živce, koncentraciju i pamćenje, kao i dodatne tvrdnje vezane za druge sastojke.
31. Tužitelj je pokrenuo postupak pred Landgerichtom Düsseldorf (Zemaljski sud, Düsseldorf, Njemačka), ističući da se tvrdnjom na prednjoj strani vanjskog pakiranja krše članak 5. stavak 1. točka (a), članak 6. stavak 1. i članak 10. stavak 1. Uredbe br. 1924/2006, kao i članak 5. stavak 1. UWG-a te članak 11. stavak 1. LFGB-a. Landgericht Düsseldorf (Zemaljski sud, Düsseldorf) odbio je tužbu presudom od 28. kolovoza 2014.
32. U presudi koju je 30. lipnja 2016. donio Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud, Düsseldorf, Njemačka), žalba tužitelja odbijena je uz obrazloženje da se tvrdnjom na prednjoj strani vanjskog pakiranja ne krše ni članak 10. stavak 1. ni članak 10. stavak 3. uredbe.
33. Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud, Düsseldorf) utvrdio je da je tvrdnja opća, nespecifična zdravstvena tvrdnja koja je popraćena posebnim zdravstvenim tvrdnjama na poleđini vanjskog pakiranja, uključujući tvrdnje vezane za vitamine B1, B5 i B12 te cink. Nadalje, Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud, Düsseldorf) utvrdio je da člankom 10. stavkom 3. Uredbe nisu određeni posebni zahtjevi glede načina na koji bi se posebne tvrdnje morale navoditi uz opću tvrdnju.
34. Nadalje, Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud, Düsseldorf) utvrdio je da kad bi se tvrdnja na prednjoj strani vanjskog pakiranja smatrala posebnom zdravstvenom tvrdnjom, ona bi ispunjavala zahtjeve iz članka 10. stavka 1. s obzirom na to da bi se time pružio dokaz za pojedinačne posebne tvrdnje na poleđini vanjskog pakiranja. Međutim, Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud, Düsseldorf) utvrdio je da se samo tvrdnja koja se odnosi na posebne funkcije organizma može smatrati posebnom zdravstvenom tvrdnjom, što ovdje nije slučaj.
35. Glede argumenta koji se odnosi na članak 5. stavak 1. UWG-a i članak 11. stavak 1. LFGB-a, Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud, Düsseldorf)utvrdio je da, s obzirom na njegovo utvrđenje vezano za uredbu, nije potrebno izjasniti se o tim odredbama.
36. Tužitelj je zatim podnio žalbu sudu koji je uputio zahtjev, Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka), u okviru posebnog postupka ograničenog na pravna pitanja. Sud koji je uputio zahtjev općenito je potvrdio tumačenje Oberlandesgerichta Düsseldorf (Visoki zemaljski sud, Düsseldorf) vezano za članak 10. stavak 3. uredbe, ali je smatrao da nije potrebno alternativno razmatranje članka 10. stavka 1.
37. Međutim, sud koji je uputio zahtjev utvrdio je da način na koji se općoj tvrdnji prilažu posebne tvrdnje otvara pitanja tumačenja uredbe, osobito s obzirom na to da izgleda da različite jezične verzije, kao i prethodna sudska praksa suda koji je uputio zahtjev, zahtijevaju izravnu poveznicu između općih i posebnih tvrdnji, kao što je, na primjer, znak zvjezdice kojim se čitatelja upućuje s jednih na druge.
38. Osim toga, sud koji je uputio zahtjev utvrdio je da ovaj predmet ovisi i o tome treba li se opća zdravstvena tvrdnja, pored toga što se mora popratiti posebnim zdravstvenim tvrdnjama, temeljiti na znanstvenim dokazima, iako su takve opće zdravstvene tvrdnje prema članku 10. stavku 3. izuzete iz postupaka odobrenja iz Uredbe.
39. S obzirom na navedeno, sud koji je uputio zahtjev postavio je Sudu sljedeća pitanja:
„1. Je li upućivanje na opće, nespecifične koristi za zdravlje ‚popraćeno’ posebnim zdravstvenim tvrdnjama u skladu s jednim od popisa koji su predviđeni člancima 13. ili 14. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 u smislu članka 10. stavka 3. te Uredbe već ako se upućivanje nalazi na prednjoj strani, a odobrene tvrdnje na poleđini pakiranja te iako se prema uobičajenom shvaćanju te tvrdnje sadržajno nedvojbeno odnose na upućivanje, to upućivanje ne sadržava nikakvu jasnu oznaku, poput znaka zvjezdice, kojim se upućuje na tvrdnje na poleđini?
2. Moraju li i u slučaju upućivanja na opće, nespecifične koristi u smislu članka 10. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 postojati dokazi u smislu članka 5. stavka 1. točke (a) i članka 6. stavka 1. te Uredbe?”
40. Pisana očitovanja podnijeli su tužitelj, tuženik i Komisija, koji su također iznijeli očitovanja tijekom usmene rasprave.
Ocjena
Uvodne napomene
41. Tužitelj je istaknuo da su pitanja suda koji je uputio zahtjev usmjerena na tumačenje članka 10. stavka 3. uredbe, dok tužitelj od Suda zahtijeva da odluči i o tumačenju članka 10. stavka 1.
42. Komisija je također predložila da bi Sud trebao zauzeti stajalište o tome je li za opće zdravstvene tvrdnje koje se odnose na kombinirani učinak nekoliko sastojaka potrebno odobrenje u skladu s Uredbom.
43. Kao prvo, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, s obzirom na to da u skladu s člankom 267. UFEU-a „ovlast sastavljanja prethodnih pitanja ima isključivo nacionalni sud, stranke ne mogu izmijeniti formulaciju tih pitanja”(9).
44. Međutim, iz ustaljene sudske prakse također proizlazi da Sud može razmotriti dodatna pitanja kada utvrdi da bi to moglo biti korisno sudu koji je uputio zahtjev(10).
45. Smatram da će u ovom predmetu za odgovor na prvo pitanje suda koji je uputio zahtjev trebati prvo razmotriti razliku između općih i posebnih tvrdnji, iako to pitanje nacionalni sud nije izričito postavio.
46. Što se tiče zajedničkog učinka općih zdravstvenih tvrdnji u kojima se spominje više sastojaka, na njega se odnosi drugo pitanje suda koji je uputio zahtjev. Kao što sam to već istaknuo, Sud je zatražio da se ovo mišljenje ograniči na prvo pitanje.
Pitanje 1.
47. Prvo se pitanje u biti odnosi na način na koji posebne zdravstvene tvrdnje moraju popratiti opće zdravstvene tvrdnje, ali kao što sam već naveo, smatram da je najprije potrebno utvrditi kriterije za razlikovanje općih i posebnih zdravstvenih tvrdnji.
Posebne i opće zdravstvene tvrdnje
48. Člankom 2. stavkom 2. točkom 5. Uredbe br. 1924/2006, kojim se definiraju zdravstvene tvrdnje, ne pravi se razlika između posebnih i općih tvrdnji. Isto tako ne pravi se razlika u članku 5. stavku 1., prema kojem su potrebni znanstveni dokazi za zdravstvene tvrdnje, ni u članku 10. stavku 1., prema kojem je potrebno upotrijebiti odobreni tekst za zdravstvene tvrdnje, kako je navedeno u Prilogu Uredbi Komisije br. 432/2012.
49. Međutim, korištenje općih zdravstvenih tvrdnji izričito je predviđeno člankom 10. stavkom 3., kojim se, nadalje, na njih upućuje kao na „nespecifične” i zahtijeva da im se prilože „posebne” zdravstvene tvrdnje. U tom kontekstu čini se jasnim da posebne i opće tvrdnje čine upotpunjujuće dijelove zdravstvenih tvrdnji, tako da svaka tvrdnja mora biti bilo posebna ili opća.
50. To potvrđuje stajalište nezavisnog odvjetnika M. Bobeka u predmetu Nelsons u kojem je iznio da se člankom 10. stavkom 3. „ne nastoji odrediti nova, različita kategorija navoda na proizvodima, već se samo prepoznaju dvije osobite vrste zdravstvenih tvrdnji – opće i posebne – koje zahtijevaju različit tretman.”(11).
51. To je shvaćanje dodatno potvrđeno Smjernicama priloženima Provedbenoj odluci Komisije 2013/63 o donošenju smjernica za provedbu određenih uvjeta za zdravstvene tvrdnje utvrđene u članku 10. Uredbe br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, u kojima se u odjeljku 3 točki 3. navodi da su „neke tvrdnje podnesene na odobrenje proglašene preopćenitim ili nedovoljno određenim za procjenu tijekom znanstvenog ocjenjivanja”. Za takve se tvrdnje u odjeljku koji slijedi navodi da to „ne isključuje mogućnost da se na tvrdnje primijene odredbe utvrđene u članku 10. stavku 3. i da se iste nakon toga mogu zakonito koristiti kada ih prati određena tvrdnja s popisa odobrenih zdravstvenih tvrdnji u skladu s tim člankom”.
52. Time se postavlja pitanje bi li bilo korisno utvrditi definicijske kriterije za razlikovanje posebnih i općih zdravstvenih tvrdnji. Da bi bile „zakonite”, posebne zdravstvene tvrdnje moraju biti „dopuštene”, a njihova formulacija mora biti navedena na objavljenom popisu. Zdravstvena tvrdnja koja se smatra preopćenitom neće biti dopuštena, ali se ipak može koristiti kao opća zdravstvena tvrdnja ako je popraćena posebnom tvrdnjom koja je zakonita.
53. U skladu s tim, čini se da praktična provedba Uredbe br. 1924/2006 u tom pogledu zahtijeva razmatranje samo dvaju pitanja. Prvo jest je li zdravstvena tvrdnja zakonita posebna tvrdnja koja se nalazi na popisu dopuštenih tvrdnji, a ako nije, drugo je pitanje je li zdravstvena tvrdnja popraćena i potkrijepljena zakonitim posebnim tvrdnjama.
54. Na nacionalnom je sudu da ocijeni, s obzirom na činjenice u predmetu, je li u konkretnom slučaju zdravstvena tvrdnja zakonita posebna tvrdnja ili potkrijepljena opća tvrdnja. Ocjenjivanje posebnih tvrdnji manje je složeno jer se temelji na usporedbi s popisom dopuštenih tvrdnji. S druge strane, ocjenjivanje općih tvrdnji nešto je složeniji zadatak s obzirom na to da pritom opće tvrdnje treba usporediti s posebnim tvrdnjama koje ih navodno potkrepljuju.
55. Ni u uredbi ni u dodatnim mjerama koje je donijela Komisija ne navodi se razina potkrepljenosti koja se mora utvrditi, iako se u Smjernicama u odjeljku 3. točki 2. navodi da „subjekti u poslovanju s hranom imaju odgovornost dokazati vezu između općih, neodređenih zdravstvenih učinaka neke hrane i određene popratne dozvoljene zdravstvene tvrdnje”.
56. Čini se da u ovom slučaju opću tvrdnju djelomično potkrepljuje dopuštena posebna tvrdnja koja se odnosi na cink, dok je određivanje mjere u kojoj opću tvrdnju potkrepljuju dopuštene posebne tvrdnje koje se odnose na vitamine B mnogo složeniji zadatak. Međutim, kao što sam upravo naveo, na nacionalnom je sudu da to ocijeni s obzirom na činjenice u predmetu i sve relevantne znanstvene i druge dokaze na koje se stranke mogu pozvati.
Popratne tvrdnje
57. Tuženik zagovara široko tumačenje pojma „popratne” s obzirom na to da se mora pretpostaviti da potrošač čita i poleđinu pakiranja, dok tužitelj i Komisija zagovaraju usko tumačenje pojma „popratne” jer se u članku 10. stavku 3. navodi iznimka od glavnog pravila sadržanog u članku 10. stavku 1., kojim se zahtijeva odobrenje zdravstvenih tvrdnji. Navode i da su u ovom slučaju posebne zdravstvene tvrdnje koje navodno potkrepljuju one opće uključene u dulji popis različitih tvrdnji, zbog čega je teško utvrditi kojim bi se tvrdnjama trebala potkrijepiti opća zdravstvena tvrdnja.
58. U prvom odjeljku 3. točki 1. Smjernica navodi se da „u smislu ove Uredbe br. 1924/2006, određene odobrene zdravstvene tvrdnje koje se prilažu izjavi koja upućuje na općenite, neodređene zdravstvene učinke, moraju se nalaziti ‚pored’ ili ‚nakon’ takvih izjava”(12).
59. Ako se formulacija iz Smjernica („pored” ili „nakon”) shvati doslovno, onda se prema njoj posebna zdravstvena tvrdnja mora nalaziti odmah uz opću zdravstvenu tvrdnju kako bi se ispunio zahtjev „popraćenosti” iz članka 10. stavka 3. Uredbe. Iako je točno da se člankom 10. stavkom 4. predviđa da se Smjernice mogu donijeti, što u skladu s uvodnom izjavom 2. Provedbene odluke Komisije 2013/63 može biti prikladno radi osiguranja „dosljednosti u primjeni ovih odredbi” i „osiguranja veće jasnoće i sigurnosti za gospodarske subjekte”, očigledno je da se u Uniji koja se zasniva na poštivanju vladavine prava stvarni tekst članka 10. stavka 3. uredbe ne može izmijeniti, dopuniti ili na drugi način proširiti Smjernicama poput ovih.
60. Stoga se to pitanje mora riješiti isključivo upućivanjem na stvarne riječi iz članka 10. stavka 3. Koliko god razlika bila malena i suptilna, riječ „popratiti” ipak je nešto šira i opsežnija od načina na koji se riječi „pored” ili „nakon” koriste u Smjernicama. Zato se u svakodnevnom govoru može, primjerice, govoriti o pismu koje „prati” poklon, iako je pismo možda u zatvorenoj omotnici, a poklon je posebno zamotan.
61. Stoga smatram da upotreba riječi „pratiti” u ovom kontekstu ukazuje na to da je dovoljno da su posebne zdravstvene tvrdnje propisane člankom 10. stavkom 3. vidljivo istaknute drugdje na pakiranju. Posebne zdravstvene tvrdnje ne moraju se nalaziti pored ili nakon općih zdravstvenih tvrdnji ili na bilo koji drugi način neposredno slijediti opće zdravstvene tvrdnje na prednjoj strani pakiranja iznesene u ovom predmetu. Ni člankom 10. stavkom 3. ne zahtijeva se da opće i posebne zdravstvene tvrdnje budu na bilo koji način povezane, primjerice znakom zvjezdice. Umjesto toga dovoljno je da posebne zdravstvene tvrdnje budu dovoljno istaknute kako bi ih potrošač vidio i mogao pročitati.
62. Ako se smatra, kako su to sudovi protumačili, da je članak 10. stavak 3. manjkav ili da se njime interesi potrošača ne štite na odgovarajući način, zakonodavac Unije može, naravno, ispraviti tu manjkavost. Međutim, prema postojećim pravnim propisima, mora se priznati da se u svakodnevnom govoru može reći da navod na poleđini pakiranja „prati” navod na prednjoj strani pakiranja.
63. To stajalište potkrepljuje i predmet C-157/14, Neptune(13), u kojem je Sud potvrdio da je „donošenjem odredbi Uredbe br. 1924/2006 i Direktive 2009/54 zakonodavac Unije smatrao potrebnim osigurati da potrošač dobije odgovarajuće i transparentne informacije”.
64. Nadalje, prema predmetu C-195/14, Teekanne(14), „iz sudske prakse Suda proizlazi da je prepoznato da potrošači, čija je odluka o kupnji proizvoda osobito utemeljena na sastavu ponuđenog proizvoda, najprije pročitaju popis sastojaka”.
65. Prema mojem mišljenju, kriteriji koji se razmatraju u navedenoj sudskoj praksi mogu se na isti način primijeniti na ovaj predmet, tako da se može očekivati da će potrošač koji čita opću zdravstvenu tvrdnju na prednjoj strani pakiranja prehrambenog proizvoda provjeriti i daljnje informacije na poleđini pakiranja, gdje se osim popisa sastojaka može navesti i niz posebnih zdravstvenih tvrdnji kojima se potkrepljuju opće zdravstvene tvrdnje.
66. Stoga se, prema mojem mišljenju, ne može općenito zahtijevati obveza korištenja posebne poveznice, poput znaka zvjezdice, koja bi potrošača usmjerila s prednje strane pakiranja na poleđinu. Međutim, situacija postaje složenija kada informacije na poleđini pakiranja sadrže niz različitih tvrdnja, od kojih samo neke služe za potkrepljenje opće zdravstvene tvrdnje na prednjoj strani pakiranja, kao što su to naveli Tužitelj i Komisija.
67. Na nacionalnom je sudu da s obzirom na činjenice u predmetu razmotri pitanje je li opća zdravstvena tvrdnja zaista potkrijepljena posebnim zdravstvenim tvrdnjama na način koji je dovoljno jasan da potrošaču omogući procjenu.
68. S tim u vezi valja podsjetiti da je Sud u predmetu C-195/14 Teekanne(15) naglasio da „nacionalni sudac mora, u odnosu na to označivanje, utemeljiti svoju odluku isključivo na predviđenim očekivanjima prosječnog potrošača, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću”.
69. Nadalje, treba napomenuti da se u ovom slučaju može pojaviti dodatni problem s obzirom na to da se čini da nekoliko izjava na poleđini pakiranja vezanih za vitamin B ne odgovara popisu dopuštenih posebnih zdravstvenih tvrdnji. Međutim, ponavljam da je na nacionalnom sudu da to ocijeni.
Pitanje 2.
70. Kao što je prethodno navedeno, ovo se mišljenje ograničava na razmatranje prvog pitanja.
71. U predmetu C-177/15, Nelsons(16), nezavisni odvjetnik M. Bobek iznio je mišljenje da „nije potrebno pružiti izravne znanstvene dokaze za opće zdravstvene tvrdnje. Umjesto toga, takve tvrdnje moraju biti popraćene posebnim zdravstvenim tvrdnjama koje su potkrijepljene takvim dokazima. To rezultira pružanjem neizravnih dokaza za opću tvrdnju.”
72. Složio bih se s navedenim mišljenjem.
Zaključak
73. Predlažem Sudu da na prvo prethodno pitanje koje je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) odgovori na sljedeći način:
1. Članak 10. stavak 1. i stavak 3. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani treba tumačiti na način da se pojam „posebne zdravstvene tvrdnje” odnosi na tvrdnje koje su dopuštene na temelju Uredbe, dok se pojam „opće zdravstvene tvrdnje” odnosi na tvrdnje koje mogu biti popraćene posebnim zdravstvenim tvrdnjama.
2. Članak 10. stavak 3. Uredbe br. 1 treba tumačiti na način da se pri ocjeni jesu li opće zdravstvene tvrdnje popraćene posebnim zdravstvenim tvrdnjama prvo mora ocijeniti jesu li posebne zdravstvene tvrdnje dopuštene, zatim, potkrepljuju li posebne zdravstvene tvrdnje opće zdravstvene tvrdnje i, na kraju, može li prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten, i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, uočiti povezanost između općih i posebnih tvrdnji.
3. Kao polazna točka, navođenje općih zdravstvenih tvrdnji na prednjoj strani pakiranja i navođenje posebnih zdravstvenih tvrdnji na poleđini pakiranja bit će dovoljno za utvrđivanje odnosa između tvrdnji tako da se može reći da je opća zdravstvena tvrdnja „popraćena” posebnom zdravstvenom tvrdnjom na način predviđen člankom 10. stavkom 3. Međutim, nacionalni sud mora ocijeniti može li zbog navođenja drugih informacija na pakiranju prosječnom potrošaču, koji je uredno obaviješten, i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, povezanost između općih i posebnih tvrdnji postati nedovoljno jasna.
1 Izvorni jezik: engleski
2 Uredba (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani (SL 2006., L 404, str. 9. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 172.), zadnje izmijenjena Uredbom (EU) 2019/343 od 28. veljače 2019. Činjenice iz ovog predmeta obuhvaćene su pročišćenom verzijom uredbe koja je objavljena 13. prosinca 2014. kao dokument 02006R1924-20141213.
3 EU:C:2016:474. Sud nije imao priliku izjasniti se o tom pitanju u presudi od 23. studenoga 2016., Nelsons, C-177/15, EU:C:2016:888.
4 Uredba Komisije br. 432/2012 od 16. svibnja 2012. o utvrđivanju popisa dopuštenih zdravstvenih tvrdnji koje se navode na hrani osim onih koje se odnose na smanjenje rizika od bolesti te na razvoj i zdravlje djece (SL 2012., L 136, str.1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 43., str. 281.), zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EU) 2017/1407. Činjenice u ovom predmetu obuhvaćene su pročišćenom verzijom Uredbe objavljenom 13. svibnja 2014. kao dokument 02012R0432-20140513.
5 Provedbena odluka Komisije 2013/63/EU od 24. siječnja 2013. o donošenju smjernica za provedbu određenih uvjeta za zdravstvene tvrdnje utvrđene u članku 10. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2013., L 22, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 25., str. 62.)
6 Vidjeti .
7 U verziji primjenjivoj na predmet glavnog postupka.
8 U verziji primjenjivoj na predmet u glavnom postupku.
9 Presuda od 6. ožujka 2003., Kaba (C-466/00, EU:C:2003:127, t. 40. i navedena sudska praksa)
10 Vidjeti presudu od 17. prosinca 2015., Neptune Distribution (C-157/14, EU:C:2015:823, t. 33. i navedenu sudsku praksu), i presudu od 7. kolovoza 2018., Smith (C-122/17, EU:C:2018:631, t. 34.).
11 Mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Bobeka u predmetu Nelsons GmbH protiv Ayonnax Nutripharm GmbH i Bachblütentreff Ltd (C-177/15, EU:C:2016:474, t. 56.)
12 Isto proizlazi iz njemačke verzije Smjernica, u kojima se navodi da „für die Zwecke der Verordnung sollte die dem Verweis auf allgemeine, nichtspezifische Vorteile für die Gesundheit beigefügte zugelassene spezielle gesundheitsbezogene Angabe neben oder unter diesem Verweis angebracht werden”.
13 Presuda od 17. prosinca 2015. (EU:C:2015:823, t. 51.)
14 Presuda od 4. lipnja 2015., Teekanne (C-195/14, EU:C:2015:361, t. 37.)
15 Presuda od 4. lipnja 2015., EU:C:2015:361, t. 36.
16 Mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Bobeka u predmetu Nelsons GmbH protiv Ayonnax Nutripharm GmbH i Bachblütentreff Ltd (C-177/15, EU:C:2016:474, t. 71.)
Full & Egal Universal Law Academy