14.5.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 166/18
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. siječnja 2018. uputio Justice de Paix du canton de Visé (Belgija) – Michel Schyns protiv Belfius Banque SA
(Predmet C-58/18)
(2018/C 166/23)
Jezik postupka: francuski
Sud koji je uputio zahtjev
Justice de Paix du canton de Visé
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Michel Schyns
Tuženik: Belfius Banque SA
Prethodna pitanja
1.
a)
protivi li se članku 5. stavku 6. Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima (1), čiji je cilj dovođenje potrošača u položaj koji mu omogućuje da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji, tekst članka 15. prvog stavka Loi sur le crédit à la consommation (Zakon o potrošačkom kreditiranju) (stavljen izvan snage i sada zamijenjen člankom VII.75. Code de droit économique (Zakonik o gospodarskom pravu)), koji propisuje da su vjerovnik i kreditni posrednik dužni pronaći, u okviru ugovora o kreditu koje uobičajeno nude ili u koje su uobičajeno uključeni, najprikladniju vrstu i iznos kredita, vodeći računa o financijskoj situaciji potrošača u vrijeme sklapanja ugovora i o namjeni kredita, s obzirom na to da se njime utvrđuje opća obveza za vjerovnika ili za kreditnog posrednika da pronađe najprikladniji kredit za potrošača, koja nije sadržana u tekstu gore navedene direktive?
b)
protivi li se članku 5. stavku 6. Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima, čiji je cilj dovođenje potrošača u položaj koji mu omogućuje da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji, tekst članka 15. drugog stavka Loi sur le crédit à la consommation (Zakon o potrošačkom kreditiranju) (stavljen izvan snage i sada zamijenjen člankom VII.77. stavkom 2. podstavkom 1. Code de droit économique (Zakonik o gospodarskom pravu)), prema kojemu vjerovnik može zaključiti ugovor o kreditu samo ako, vodeći računa o informacijama kojima raspolaže ili kojima bi morao raspolagati, osobito na temelju uvida predviđenog člankom 9. Zakona od 10. kolovoza 2001. o Središnjem registru obveza fizičkih osoba po kreditima i informacija iz članka 10., razumno procijeni da će potrošač biti u stanju poštovati obveze koje proizlaze iz ugovora, što ima za posljedicu to da, umjesto potrošača, sam vjerovnik mora donijeti odluku o svrhovitosti eventualnog sklapanja ugovora o kreditu?
2.
U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje, treba li Direktivu 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima tumačiti na način da se njome uvijek nalaže vjerovniku i kreditnom posredniku da umjesto potrošača ocijene svrhovitost eventualnog sklapanja ugovora o kreditu?
(1) Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL 2008., L 133, str. 66.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58.)
Full & Egal Universal Law Academy