7.5.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 161/37
Žalba koju je 15. veljače 2018. podnio HTTS Hanseatic Trade Trust & Shipping GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 13. prosinca 2017. u predmetu T-692/15, HTTS Hanseatic Trade Trust & Shipping GmbH protiv Vijeća Europske unije
(Predmet C-123/18 P)
(2018/C 161/41)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: HTTS Hanseatic Trade Trust & Shipping GmbH (zastupnik: M. Schlingmann, odvjetnik)
Druge stranke u postupku: Vijeće Europske unije, Europska komisija
Žalbeni zahtjev
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
u cijelosti ukine presudu Općeg suda (treće vijeće) od 13. prosinca 2017. u predmetu T-692/15 HTTS Trade Trust & Shipping GmbH protiv Vijeća Europske unije, koje podupire Europska komisija,
i Vijeće osudi:
1.
na plaćanje žalitelju naknade štete u visini od 2 516 221,50 eura za imovinsku i neimovinsku štetu zbog uvrštavanja žalitelja na popis osoba, organizacija i subjekata u Prilogu V. Uredbi (EZ) br. 423/2007 (1) i u Prilogu VIII. Uredbi (EU) br. 961/2010 (2);
2.
na plaćanje žalitelju zateznih kamata prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka utvrdila za glavne operacije refinanciranja, uvećano za 2 postotna boda, od 17. listopada 2015. do potpunog plaćanja iznosa navedenog pod 1.;
3.
na snošenje troškova postupka, a osobito žaliteljevih troškova.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelj svoju žalbu temelji na tome da je Opći sud povrijedio pravo Unije.
Konkretno, ističe sljedeće povrede prava Unije:
—
Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava jer je odabrao pogrešan trenutak ocjenjivanja, s obzirom na to da je uzeo u obzir okolnosti i informacije u korist Vijeća koje je ono iznijelo tek nakon donošenja nezakonitih mjera, a dijelom tek u žalbenom postupku.
—
Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava jer je utvrdio da postoje indicije koje čine barem vjerojatnim da je žalitelj „u vlasništvu ili pod kontrolom drugog subjekta [ovdje: IRISL-a]”. Konkretno, Opći sud primijenio je pogrešan kriterij ocjenjivanja, pogrešno je uključio informacije Vijeća koje ono u trenutku ocjenjivanja uopće nije imalo, nije utvrdio stupanj (navodnog) upravljanja ili intenzitet nadzora i pogrešno je ocijenio indicije.
—
Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava jer je pretpostavio da je Uredba br. 668/2010 (3) zakonita u odnosu na tužitelja.
—
Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava jer je pretpostavio da nedovoljno obrazloženje mjera donesenih protiv žalitelja u načelu ne može dovesti do odgovornosti EU-a te počinio pogrešku koja se tiče prava jer je propustio ispitati povredu prava na djelotvornu sudsku zaštitu.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 423/2007 od 19. travnja 2007. o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2007., L 103, str. 1.)
(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007 (SL 2010., L 281, str. 1.)
(3) Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 668/2010 od 26. srpnja 2010. o provedbi članka 7. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 423/2007 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2010., L 195, str. 25.)
Full & Egal Universal Law Academy