Predmet C-272/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. travnja 2018. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) – Verein für Konsumenteninformation protiv TVP Treuhand- und Verwaltungsgesellschaft für Publikumsfonds mbH & Co KG
C2212018HR1120120180420HR0013112122
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. travnja 2018. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) – Verein für Konsumenteninformation protiv TVP Treuhand- und Verwaltungsgesellschaft für Publikumsfonds mbH & Co KG
(Predmet C-272/18)2018/C 221/13Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Oberster Gerichtshof
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Verein für Konsumenteninformation
Tuženik: TVP Treuhand- und Verwaltungsgesellschaft für Publikumsfonds mbH & Co KG
Prethodna pitanja
1
Uključuje li izuzimanje iz područja primjene navedeno u članku 1. stavku 2. (e) Konvencije o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze od 19. lipnja 1980. (u daljnjem tekstu: Rimska konvencija) i članku 1. stavku 2. (f) Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (u daljnjem tekstu: Uredba Rim I) ( 1 ) i dogovore između fiducijanta i fiducijara koji za njega drži udio u komanditnom društvu, osobito kada postoji isprepletenost društvenih i fiducijarnih ugovora?
2
U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:
Treba li se članak 3. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (u daljnjem tekstu: Direktiva o nepoštenim uvjetima) ( 2 ) tumačiti tako da je odredba sadržana u ugovoru o fiduciji o upravljanju udjelom u komanditnom društvu, sklopljenog između poduzetnika i potrošača o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, a prema kojoj je primjenjivo pravo države sjedišta komanditnog društva, nepoštena ako je jedina svrha ugovora o fiduciji upravljanje udjelom u komanditnom društvu i da fiducijant ima prava i obveze izravnog člana društva?
3
U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje:
Mijenja li se taj odgovor ako poduzetnik ne mora otići u državu potrošača kako bi pružao dugovane usluge, ali je obvezan potrošaču proslijediti dividende kao i druge imovinske koristi od udjela i informacije o poslovanju udjela? Je li pritom važno primjenjuje li se Uredba Rim I ili Rimska konvencija?
4
U slučaju potvrdnog odgovora na treće pitanje:
Bi li se taj odgovor promijenio ako je dodatno potrošač potpisao zahtjev za upis poslovnih udjela u državi svojeg uobičajenog boravišta, poduzetnik informacije o udjelima stavlja na raspolaganje i na internetu te da je uspostavljeno mjesto plaćanja u državi potrošača kojoj potrošač treba uplatiti iznos udjela u društvu, iako poduzetnik nije ovlašten raspolagati tim bankovnim računom? Je li pritom važno primjenjuje li se Uredba Rim I ili Rimska konvencija?
( 1 ) SL 2008, L 177, str. 6. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 109.)
( 2 ) SL 1993, L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)
Full & Egal Universal Law Academy