1.10.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 352/16
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. lipnja 2018. uputio Vilniaus apygardos administracinis teismas (Litva) – AW, BV, CU, DT protiv Republike Litve, koju zastupaju Lietuvos Respublikos ryšių reguliavimo tarnyba, Bendrasis pagalbos centras i Lietuvos Respublikos vidaus reikalų ministerija
(Predmet C-417/18)
(2018/C 352/21)
Jezik postupka: litavski
Sud koji je uputio zahtjev
Vilniaus apygardos administracinis teismas
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: AW, BV, CU, DT
Tuženik: Republika Litva koju zastupaju Lietuvos Respublikos ryšių reguliavimo tarnyba, Bendrasis pagalbos centras i Lietuvos Respublikos vidaus reikalų ministerija
Prethodna pitanja
1.
Uređuje li članak 26. stavak 5. Direktive 2002/22/EZ (1), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ (2), obvezan prijenos podataka o lokaciji pozivatelja kada se pozivi upućuju s mobilnih uređaja bez SIM kartica?
2.
Kada nacionalno zakonodavstvo države članice pojedincima dopušta pozive na europski pozivni broj za hitne slučajeve „112” bez SIM kartice, znači li to da se podaci o lokaciji za takve hitne pozive moraju utvrditi prema članku 26. stavku 5. Direktive 2002/22/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ?
3.
Je li nacionalno zakonodavstvo iz točke 4.5.4. Postupka za pristup pretplatnika i/ili korisnika uslugama hitnih službi (verzija koja je bila na snazi od 11. studenoga 2011. do 15. travnja 2016.), koje među ostalim određuje da pružatelji javnih pokretnih mreža moraju prenositi podatke o lokaciji pozivatelja s preciznošću pokrivenosti (sektora) baznim stanicama (Cell-ID), ali koje ne određuje minimalnu razinu preciznosti (u smislu udaljenosti) s kojom bazne stanice moraju utvrditi lokaciju pozivatelja ni gustoću (u smislu udaljenosti) raspoređenosti baznih stanica, u skladu s člankom 26. stavkom 5. Direktive 2002/22/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ, koji određuje da nadležna zakonodavna tijela moraju utvrditi kriterije za preciznost i pouzdanost navedenih podataka o lokaciji pozivatelja?
4.
Ako su odgovori na prvo i/ili drugo pitanje takvi da država članica mora osigurati da podaci o lokaciji budu utvrđeni u skladu s člankom 26. stavkom 5. Direktive 2002/22/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ, i/ili ako je odgovor na treće pitanje je takav da nacionalno zakonodavstvo nije u skladu s člankom 26. stavkom 5. Direktive 2002/22/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ, koji određuje da nadležna zakonodavna tijela moraju utvrditi kriterije za preciznost i pouzdanost navedenih podataka o lokaciji pozivatelja, je li nacionalni sud prilikom odlučivanja o naknadi štete dužan utvrditi izravnu uzročno-posljedičnu vezu između povrede prava Europske unije i štete koju su pretrpjeli pojedinci ili je dovoljno utvrditi neizravnu uzročno-posljedičnu vezu između povrede prava Europske unije i štete koju su pretrpjeli pojedinci kada je, u skladu s odredbama nacionalnog prava i/ili nacionalnom sudskom praksom, za nastanak odgovornosti dovoljno utvrditi neizravnu uzročno-posljedičnu vezu između nezakonitih radnji i štete koju su pretrpjeli pojedinci?
(1) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL 2002., L 108, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 3.)
(2) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnim uslugama i pravima korisnika s obzirom na elektroničke komunikacijske mreže i usluge, Direktive 2002/58/EZ o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih komunikacija i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača (SL 2009., L 337, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 224. i ispravak SL 2018., L 74, str. 11.)
Full & Egal Universal Law Academy