11.2.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 54/10
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. studenoga 2018. uputio Riigikohus (Estonija) – H. K. protiv Prokuratuur
(Predmet C-746/18)
(2019/C 54/13)
Jezik postupka: estonski
Sud koji je uputio zahtjev
Riigikohus
Stranke glavnog postupka
Žalitelj u kasacijskom postupku: H. K.
Druga stranka u postupku: Prokuratuur
Prethodna pitanja
1.
Treba li članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. u vezi s člancima 7., 8., 11. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da pristup državnih tijela podacima na temelju kojih se može utvrditi polazište i odredište, datum, vrijeme i trajanje, vrsta komunikacijske usluge, upotrijebljena terminalna oprema, lokacija upotrebe mobilne terminalne opreme u odnosu na telefonsku ili mobilnu telefonsku komunikaciju okrivljenika u okviru kaznenog postupka čini tako ozbiljno zadiranje u temeljna prava zajamčena navedenim člancima Povelje da se taj pristup u području sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela mora ograničiti na borbu protiv teških kaznenih djela, neovisno o razdoblju na koje se odnose pohranjeni podaci koji su dostupni državnim tijelima?
2.
Treba li na temelju načela proporcionalnosti u skladu s presudom Suda od 2. listopada 2018. u predmetu C-207/16, točkama 55. do 57., članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58/EZ tumačiti na način da se, ako količina podataka dostupnih državnim tijelima koja su navedena u prvom prethodnom pitanju nije velika (i u pogledu vrste podataka i njihova vremenskog okvira), posljedično zadiranje u temeljna prava može općenito opravdati ciljem sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela te da kaznena djela protiv kojih se bori takvim zadiranjem moraju biti razmjerno teža što je količina podataka dostupnih državnim tijelima veća?
3.
Znači li zahtjev da se pristup nadležnih državnih tijela podacima mora podvrgnuti prethodnom nadzoru suda ili neovisnog upravnog tijela, koji je naveden u točki 2. izreke presude Suda od 21. prosinca 2016. u spojenim predmetima C-203/15 i C-698/15, da se članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58/EZ treba tumačiti na način da se neovisnim upravnim tijelom može smatrati državno odvjetništvo, koje vodi istragu i koje je prema zakonu dužno neovisno postupati, a vezano je isključivo zakonom te koje tijekom istrage ispituje i otegotne i olakotne okolnosti u odnosu na optuženika, ali naknadno u sudskom postupku zastupa optužnicu?
(1) Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL 2002., L 201, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 111.).