15.4.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 139/20
Tužba podnesena 7. prosinca 2018. — Europska komisija protiv Mađarske
(predmet C-771/18)
(2019/C 139/20)
Jezik postupka: mađarski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: O. Beynet i K. Talabér-Ritz, agenti)
Tuženik: Mađarska
Tužbeni zahtjev
Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
—
utvrdi da Mađarska nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 14. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 714/2009 Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1228/2003 (1) i članka 13. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 715/2009 Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1775/2005 (2) jer nije vodila računa o stvarnim troškovima koje su snosili operatori mreža,
—
utvrdi da Mađarska nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 37. stavka 17. Direktive 2009/72/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (3) i članka 41. stavka 17., Direktive 2009/73/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (4) jer nije uspostavila odgovarajući postupak kojim se jamči pravo na žalbu protiv odluka nacionalnog regulatornog tijela u skladu s odredbama navedenim u direktivama 2009/72/EZ i 2009/73/EZ,
—
Mađarskoj naloži snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 714/2009 i člankom 13. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 715/2009 utvrđuje se načelo prema kojem su tarife uvjetovane troškovima s obzirom na upotrebu mreža.
Međutim, Zakonom o električnoj energiji i Zakonom o prirodnom plinu koji su na snazi u Mađarskoj nije dopušteno da nacionalno regulatorno tijelo pri određivanju tarifa s obzirom na upotrebu mreža vodi računa o svim stvarnim troškovima koje su snosili operatori mreža, poput posebnog poreza na energetske mreže i troškova u vezi s pristojbama na bankarske transakcije.
Komisija smatra da se nikakvim objektivnim razlogom ne može objasniti zašto je nacionalno regulatorno tijelo spriječeno voditi računa o navedenim troškovima prilikom određivanja tarifa s obzirom na upotrebu mreža.
Osim toga, u skladu s člankom 37. stavkom 17. Direktive 2009/72/EZ i člankom 41. stavkom 17. Direktive 2009/73/EZ, države članice moraju osigurati postojanje odgovarajućih nacionalnih postupaka putem kojih osoba na koju utječe odluka nacionalnog regulatornog tijela može ostvariti svoje pravo na žalbu pred tijelom koje ne ovisi o strankama u postupku niti o bilo kakvoj izvršnoj vlasti.
Prema Komisijinu mišljenju, Mađarska nije uspostavila odgovarajući postupak kojim se jamči pravo na žalbu protiv odluka nacionalnog regulatornog tijela.
(1) (SL 2009., L 211, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 4., str. 8.)
(2) (SL 2009., L 211, str. 36.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 5., str. 20.)
(3) (SL 2009., L 211, str. 55.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 4., str. 29.)
(4) (SL 2009., L 211, str. 94.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 5., str. 39.)