26.3.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 112/40
Tužba podnesena 31. siječnja 2018. – Njemačka protiv Komisije
(Predmet T-53/18)
(2018/C 112/51)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: T. Henze i J. Möller i odvjetnici M. Winkelmüller, F. van Schewick i M. Kottmann)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi Odluku Komisije (EU) 2017/1995 od 6. studenoga 2017. o zadržavanju u Službenom listu Europske unije upućivanja na usklađenu normu EN 13341:2005 + A1:2011 o nepomičnim termoplastičnim spremnicima za nadzemno skladištenje lož ulja za domaćinstvo, kerozinskog i dizelskog goriva u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2017., L 288, str. 36.),
—
poništi Odluku Komisije (EU) 2017/1996 od 6. studenoga 2017. o zadržavanju u Službenom listu Europske unije upućivanja na usklađenu normu EN 12285:-2:2005 o čeličnim spremnicima izrađenima u radionici u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2017., L 288, str. 39.) i
—
Komisiji naloži snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog: povreda obveze obrazlaganja
Prvim tužbenim razlogom tužitelj prigovara da se pobijanim odlukama povređuje obveza obrazlaganja iz članka 296. stavka 2. UFEU-a. Tvrdi da se pobijanim odlukama ne zauzima nikakvo stajalište o središnjem pitanju u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 305/2011 (1) – jesu li dotične usklađene norme sukladne relevantnim ovlaštenjima i može li se na temelju normi osigurati ispunjenje temeljnih zahtjeva za građevine. Zbog toga ni tužitelj ni Opći sud ne mogu ocijeniti na kojim se bitnim pravnim i činjeničnim razmatranjima tuženik temeljio.
2.
Drugi tužbeni razlog: povreda materijalnopravnih odredbi Uredbe (EU) br. 305/2011
—
Kao prvo, pobijanim odlukama povređuju se članak 17. stavak 5. podstavci 1. i 2. Uredbe (EU) br. 305/2011. Čini se da tuženik protivno navedenim odredbama nije provjerio u kojoj su mjeri dotične usklađene norme sukladne relevantnim ovlaštenjima. Zbog toga nije primijetio da takva sukladnost zapravo ne postoji.
—
Kao drugo, pobijanim odlukama povređuju se članak 18. stavak 2. u vezi s člankom 3. stavcima 1. i 2. kao i članak 17. stavak 3. podstavak 1. Uredbe (EU) br. 305/2011. Tuženik je previdio da usklađene norme kojima se prigovara ne sadržavaju metode i kriterije ocjenjivanja svojstava u pogledu bitnih značajki u vezi s mehaničkom otpornosti i stabilnosti te otpornosti na lomljenje ili drobljenje i nosivost spremnika za korištenje u trusnim ili poplavnim područjima obuhvaćenim područjem primjene normi, da su stoga nepotpune u pogledu tri bitne značajke građevnih proizvoda i da se slijedom toga ugrožava ispunjenje temeljnih zahtjeva za građevine.
—
Kao treće, tuženik je počinio pogrešku u ocjeni time što je protivno članku 18. stavku 2. Uredbe (EU) br. 305/2011 odbacio kao nedopušteno predmetno dodavanje ograničenja koje je tužitelj zahtijevao prilikom objave upućivanja na usklađene norme kojima je prigovarao.
—
Naposljetku je tuženik prilikom donošenja pobijanih akata počinio daljnju pogrešku u ocjeni time što je odbio povlačenje upućivanja dotičnih normi iz Službenog lista Europske unije koje je tužitelj podredno zahtijevao pozivajući se na mogućnost država članica za ograničavanja i zabrane koja prema Komisijinu mišljenju postoji.
(1) Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/106/EEZ (SL 2011., L 88, str. 5.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 113.)
Full & Egal Universal Law Academy