26.3.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 112/45
Tužba podnesena 8. veljače 2018. – Italija protiv Komisije
(Predmet T-71/18)
(2018/C 112/58)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent i P. Gentili, avvocato dello Stato)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtjeva da
—
poništi obavijest o otvorenom natječaju EPSO/AD/339/17 – administratori (AD 7), u sljedećim područjima: 1. Financijska ekonomija, 2. Makroekonomija; objavljenu u Službenom listu Europske unije dana 16. studenoga 2017., br. 386 A.
—
Komisiji naloži snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 263., 264. i 266. UFEU-a, s obzirom na to da Komisija nije poštovala presudu Suda u predmetu C-566/10 P, ni presudu Općeg suda u spojenim predmetima T-124/13 i T-191/31, kojima je utvrđeno da obavijesti u kojima su jezici koji kandidati na otvorenim natječajima mogu navesti kao drugi jezik ograničeni na engleski, francuski i njemački.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 342. UFEU-a; i članaka 1. i 6. Uredbe (EEZ) br. 1/18 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 17, 6.10.1958., str. 385.).
3.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 12. UEZ-a, današnjeg članka 18. UFEU-a; članka 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; članka 6. stavka 3. UEU-a; članka 1. stavaka 2. i 3. Priloga III. Pravilniku o osoblju; članaka 1. i 6. Uredbe br. 1/58; članka 1.d stavaka 1. i 6., članka 27. stavka 2., članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju; s obzirom na to da se navedenim odredbama zabranjuje da se građanima Unije i samim dužnosnicima institucija postavljaju jezična ograničenja koja nisu općenito i objektivno predviđena poslovnicima institucija predviđenim člankom 6. Uredbe br. 1/58, koji do sada još nisu doneseni i kojima se zabranjuje da se takva ograničenja uvedu, a da za to ne postoji poseban i obrazložen interes službe.
4.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 6. stavka 3. UEU-a, u dijelu u kojem se njime utvrđuje načelo zaštite legitimnih očekivanja kao temeljno načelo koje proizlazi iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama.
5.
Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da u ovom slučaju postoji zlouporaba ovlasti i na povredi bitnih pravila koja se odnose na narav i svrhu obavijesti o natječajima; s obzirom na to da je Komisija preventivnim i općenitim ograničavanjem broja jezika koji se prihvaćaju kao drugi jezik na tri jezika, provjeru jezičnih kompetencija kandidata – koja bi se morala odvijati u okviru natječaja – u biti prijevremeno prenijela u fazu obavijesti o natječaju i fazu ispunjavanja uvjeta prihvatljivosti. Na taj način odlučujući faktor postaje kandidatovo poznavanje jezika, a ne njegove profesionalne kvalifikacije.
6.
Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 18. i članka 24. stavka 4. UFEU-a; članka 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članka 2. Uredbe br. 1/58 i članka 1.d stavaka 1. i 6. Pravilnika o osoblju, s obzirom na to da je propisujući da prijave za sudjelovanje trebaju biti poslane na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku i da će EPSO obavijesti kandidatima u vezi s odvijanjem natječaja slati na tim istim jezicima, povrijeđeno pravo građana Unije da s institucijama komuniciraju na vlastitom jeziku, te da je time uvedena dodatna diskriminacija na štetu onih koji dobro ne poznaju ta tri jezika.
7.
Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 1. i 6. Uredbe br. 1/58; članka 1.d stavaka 1. i 6. i članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju i članka 1. stavka 1. točke (f) Priloga III. Pravilniku o osoblju; i članka 296. stavka 2. UFEU-a (nedostatno obrazloženje), kao i na povredi načela proporcionalnosti i na iskrivljavanju činjenica.
U tom se pogledu ističe da se Komisijinim obrazloženjem iskrivljavaju činjenice, jer ne proizlazi da se predmetna tri jezika najviše upotrebljavaju za prevođenje dokumenata u institucijama; i da je ono neproporcionalno u odnosu na ograničenje temeljnog prava poput onog da se ne provodi diskriminacija na temelju jezika. U svakom slučaju, postoje manje ograničavajući načini jamčenja brzog prevođenja u institucijama.
Full & Egal Universal Law Academy