30.4.2018
HR
Službeni list Europske unije
C 152/56
Tužba podnesena 6. ožujka 2018. – Scaloni i Figini protiv Komisije
(Predmet T-158/18)
(2018/C 152/66)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Tužitelji: Mario Scaloni (Ancona, Italija), Ennio Figini (Chiaravalle, Italija) (zastupnik: P. Putti, odvjetnik)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelji od Općeg suda traže da se Uniji i/ili Europskoj komisiji, ovisno o načinu na koji će se tumačiti predmetna direktiva i uredba, naloži plaćanje naknade štete koja odgovara cjelokupnoj nominalnoj vrijednosti u skladu s tužbom i kako proizlazi iz priloženih dokumenata i plaćanje troškova ovog postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Tužitelji tvrde da nakon stupanja na snagu Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (1), nakon koje je usvojena Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (2) Talijanska država nije smjela poduzeti mjere u korist nekih od svojih banaka, uključujući Banca Marche.
U prilog svojoj tužbi, tužitelji navode tri tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, kojim se traži naknada štete zbog Komisijina neusklađenog tumačenja Direktive 59/2014/EU i Uredbom br. 806/2014, i koji se temelji na nezakonitom isključenju Banca Marche iz okvira za državne potpore i stoga na povredi načela jednakosti i/ili načela nediskriminacije.
—
S tim u vezi navodi se to da je Komisija smatrala da su za potpore koje su dodijelile razne države članice u korist banaka ispunjeni uvjeti iz članka 107. stavka 3. točke (b), i da ih se stoga smatralo zakonitima. Intervencije koje je predvidjela Italija trebalo je ocijeniti u skladu s istom odredbom, jedinom koja uređuje državne potpore, a ne u skladu s predmetnom direktivom i uredbom. Ta dva propisa ne uređuju potpore, niti ih mogu uređivati s obzirom na to da su sekundarno pravo. Potpore u korist talijanskih banaka je također trebalo odobriti jer se temelje na istim razlozima zbog kojih su, prema mišljenju Komisije, opravdane već odobrene potpore.
—
Usto se pojašnjava da se u slučaju da se sekundarno pravo smatra primjenjivim prvi razlog temelji na tomu da je Komisija povrijedila načelo jednakosti jer je odbila potporu.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da je europski zakonodavac povrijedio načelo hijerarhije normi Unije.
—
S tim u vezi navodi se da je ako Opći sud presudi da je Komisijino tumačenje pravilno povreda nastala donošenjem normativnih akata i da odgovornost pripada cijeloj Uniji.
3.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnih načela talijanskog pravnog poretka i na neprimjenjivosti propisa Zajednice.
—
S tim u vezi navodi da će se ako Opći sud presudi da ni predmetna direktiva i uredba nisu povrijedile načelo jednakosti koje spada u načela Zajednice od talijanskog Ustavnog suda morati zatražiti provjera usklađenosti odredbi talijanskog Ustava s načelom jednakosti. U slučaju negativnog odgovora, odredba kojom je povrijeđeno to načelo ne može biti dio talijanskog pravnog poretka.
(1) SL 2014., L 173, str. 190.
(2) SL 2014., L 225, str. 1.
Full & Egal Universal Law Academy