Predmet T-328/18: Tužba podnesena 28. svibnja 2018. – Gas Natural protiv Komisije
C2682018HR4110120180528HR0050411422
Tužba podnesena 28. svibnja 2018. – Gas Natural protiv Komisije
(Predmet T-328/18)2018/C 268/50Jezik postupka: španjolski
Stranke
Tužitelj: Gas Natural SDG, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnici: F. González Díaz i V. Romero Algarra, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
tužbene razloge za poništenje izložene u ovoj tužbi utvrdi dopuštenima i osnovanima.
—
poništi, u skladu s člankom 263. UFEU-a, Komisijinu odluku od 27. studenoga 2017. u predmetu SA.47912 (2017/NN) o pokretanju formalnog istražnog postupka predviđenog u članku 108. stavku 2. UFEU-a u pogledu poticaja za ulaganje u zaštitu okoliša koji Kraljevina Španjolska dodjeljuje termoelektranama na ugljen.
—
Komisiji naloži snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Odluka koju se u ovom predmetu pobija odnosi se na pokretanje formalnog istražnog postupka predviđenog u članku 108. stavku 2. UFEU-a u pogledu poticaja za ulaganje u zaštitu okoliša koji Kraljevina Španjolska dodjeljuje termoelektranama na ugljen.
Prema tužitelju, iz pobijane odluke proizlazi da Komisija sumnja u to je li cilj graničnih vrijednosti emisije koje su propisane za pogone koji primaju navedeni poticaj za ulaganje u zaštitu okoliša samo primjena razina zaštite predviđenih propisima Unije i, osobito, Direktivom 2001/80/EZ, koja se primjenjivala na termoelektrane na ugljen. Ako je tomu tako, poticaj za ulaganje u zaštitu okoliša ne bi ni na koji način bio poticajan. Usto, poticaj za ulaganje u zaštitu okoliša protivio bi se načelu prava Unije u području državnih potpora prema kojem države članice ne mogu davati državne potpore poduzetnicima kako bi potonji mogli ispuniti obvezujuće propise Unije.
U potporu svojem tužbenom zahtjevu, tužitelj ističe dva tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja u dijelu koji se odnosi na selektivnost mjere.
—
U tom se pogledu navodi da Komisija nije pružila nikakav navod na temelju kojeg je moguće jasno i nedvosmisleno shvatiti zašto je mjera koju se istražuje selektivna u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Točnije, Komisija ne objašnjava nalaze li se termoelektrane na ugljen u pravnoj i činjeničnoj situaciji usporedivoj s onom ostalih termoelektrana, i može li, ako je to slučaj, poticaj u ovom slučaju staviti u povoljniji položaj „određen[e] poduzetnik[e] ili proizvodnje” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, u odnosu na druge poduzetnike koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, imajući na umu cilj predmetne mjere.
2.
Drugi, podredni, tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a, u vezi sa selektivnošću mjere.
—
U tom se pogledu navodi da naknada isplaćena termoelektranama na ugljen kako bi se nastavilo poticati ulaganja ni na koji način ne može biti selektivna jer se predmetnom naknadom samo želi izjednačiti uvjete svih važnih ulaganja nakon 1998., neovisno o tehnologiji i/ili o tome jesu li predmetna postrojenja CCGT-ovi (plinske turbine kombiniranoga ciklusa) ili elektrane na ugljen, zbog čega iznos naknade ovisi o njihovu značaju.
—
U svakom slučaju i čak i da su Komisijini zaključci u pobijanoj odluci pravilni, a što nije tako, tužitelj tvrdi da, vodeći računa o njegovom ekonomskom i pravnom položaju, elektrane na ugljen nisu bile u pravnoj i činjeničnoj situaciji usporedivoj s onom elektrana koje se koriste drugom vrstom energije. Naime, elektrane na ugljen su jedine koje su bile u funkciji prije 1998., a koje su morale izvršiti velika ulaganja kako bi nastavile raditi i koje bi se, bez predmetne naknade, morale zatvoriti, čime bi bio doveden u opasnost španjolski sustav opskrbe električnom energijom.
Full & Egal Universal Law Academy