Predmet T-371/18: Tužba podnesena 18. lipnja 2018. – Reiner Stemme Utility Air Systems protiv EASA-e
Tužba podnesena 18. lipnja 2018. – Reiner Stemme Utility Air Systems protiv EASA-e
(Predmet T-371/18)
2018/C 276/90Jezik postupka: engleskiStranke
Tužitelj: Reiner Stemme Utility Air Systems GmbH (Wildau, Njemačka) (koji zastupaju: O. Alexander i P. Stompfe, odvjetnici)
Tuženik: Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (EASA)
Tužbeni zahtjevi
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
proglasi ništavom obavijest o naknadama – račun br. 90091554 od 28. travnja 2017. koji je izdao tuženik – u obliku odluke žalbenog vijeća EASA-e od 19. travnja 2018;
—
proglasi Uredbu Komisije (EU) br. 319/2014 ( 1 ) od 27. ožujka 2014. o pristojbama i naknadama koje ubire Europska agencija za sigurnost zračnog prometa neprimjenjivom u ovom slučaju;
—
obustavi primjenu računa br. 90091554 od 28. travnja 2017. do donošenja odluke Suda; i
—
naloži tuženiku snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekoračila svoju ovlast ubiranja poreza u području sigurnosti zračnog prometa
Tužitelj ističe da će se „pristojbe” za zrakoplove u kategoriji od 2000 – 5700 kg pretvoriti u poreze, zbog „dramatičnog porasta”„paušalne pristojbe” za više od 1700 posto. U ovom slučaju, tuženikova usluga koju pruža građanima kao protučinidbu za „pristojbe” bila bi zanemariva (minimalna) u toj mjeri da se tuženikova usluga ne bi smatrala protučinidbom, nego oporezivanjem.
Međutim, Komisija nije ovlaštena ubirati poreze u području sigurnosti zračnog prometa. Stoga bi se Uredbom Komisije (EU) br. 319/2014, kojom se propisuje paušalna pristojba u iznosu od 263800 eura za postupak certifikacije za zrakoplove poput tužiteljeva i koja navodno uopće nije povezana sa stvarnim zadacima koje obavlja tuženik i stoga ne čini protučinidbu za usluge koje pruža tuženik, povrijedilo načelo dodjeljivanja.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijani račun, kako je potvrđen pobijanom odlukom, čini povredu članka 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima
U skladu s tužiteljevim mišljenjem, pristojbe koje je tuženik naplatio na temelju Uredbe (EU) br. 319/2014 za navedeni postupak certifikacije nisu proporcionalne s postavljenim ciljem i stoga se njima povređuje tužiteljeva sloboda poduzetništva u skladu s člankom 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
3.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijani račun, kako je potvrđen pobijanom odlukom, čini diskriminirajuće postupanje i stoga se njime povređuje članak 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima
Pobijani račun koji je tuženik izdao u skladu s Uredbom (EU) br. 319/2014 ne ispunjava zahtjeve iz članka 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, s obzirom na to da bi se prema tužitelju postupalo drugačije u usporedbi s drugim proizvođačima zrakoplova koji traže postupak certifikacije, iako situacija zahtijeva jednako postupanje.
4.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 13. stavka 2. UEU-a
Napokon, tužitelj tvrdi da se člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 319/2014 tuženiku ne ostavlja nikakva diskrecijska ovlast u vezi s plaćanjem pristojbi za postupak certifikacije. Umjesto toga, njime se određuje treba li pristojba koju treba platiti biti paušalna pristojba ili promjenjiva pristojba. Time je Komisija prekoračila svoju ovlast donošenja Uredbe i povrijedila ravnotežu institucija Unije, koje je navedeno u članku 13. stavku 2. UEU-a.
( 1 ) Uredba Komisije (EU) br. 319/2014 od 27. ožujka 2014. o pristojbama i naknadama koje ubire Europska agencija za sigurnost zračnog prometa i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 593/2007 (SL 2014., L 93, str. 58.).