EUR-Lex -  62018TN0608 - HR

7.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 4/30

Tužba podnesena 8. listopada 2018. – Sammut protiv Parlamenta

(Predmet T-608/18)

(2019/C 4/41)

Jezik postupka: malteški

Stranke

Tužitelj: Mark Anthony Sammut (Foetz, Luksemburg) (zastupnik: P. Borg Olivier, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

u skladu s člankom 270. UFEU-a poništi Odluku Europskog parlamenta od 6. srpnja 2018. donesenu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, kojom je odbio tužiteljevu žalbu podnesenu kako bi se iz njegova izvješća o ocjeni za 2016. uklonila izjava o navodnom propustu da tijelo za imenovanje obavijesti o svojoj namjeri izdavanja knjige u 2016. pod naslovom „L-Aqwa fl-Ewropa. Il-Panama papers u il-Poter” („Najbolji u Europi. Panama Papers i moć”); i slijedom toga,

—

djelomično poništi odluku glavnog direktora Glavne uprave za prevođenje od 4. siječnja 2018.; i slijedom toga,

—

naloži uklanjanje te izjave iz izvješća o ocjeni (točka 3. koja se odnosi na tužiteljevo vladanje — poštovanje pravila i postupaka);

—

procijeni štetu koju je tužitelj pretrpio zbog tih odluka;

—

tuženiku naloži plaćanje naknade štete koju je tužitelj pretrpio zbog tih odluka;

—

tijelu za imenovanje naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na tvrdnji o navodnoj povredi članka 17.a Pravilnika o osoblju, s obzirom na to da ima za cilj zaštititi temeljno pravo slobode izražavanja zajamčeno člankom 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Nadalje, mora se postići ravnoteža između prava i obveza jer nisu sva prava apsolutna.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na tvrdnji o pogrešnom tumačenju članka 17.a Pravilnika o osoblju, s obzirom na to da se tema knjige ne odnosi na „rad Unije”, te stoga tužitelj nije bio dužan unaprijed obavijestiti tijelo za imenovanje o svojoj namjeri. Izraz „sadržaj u vezi s” znači i odnosi se na sadržaj dokumenta čiji je cilj povezan s „radom Unije”. To znači da dužnosnik mora obavijestiti tijelo za imenovanje i od njega ishoditi odobrenje samo ako bi njegov rad na bilo koji način bio u vezi s radom Unije. Dužnost tijela za imenovanje koja iz toga proizlazi je da usko, a ne široko tumači što je „rad Unije”. Nadalje, on tvrdi da:

—

odluka uopće nije obrazložena, jer se samo temelji na pukom mišljenju, a ne na činjenicama ili pravnim razlozima;

—

je obveza koju je odredilo tijelo za imenovanje znatno tegotnija od one propisane Pravilnikom o osoblju;

—

se odluka temelji na neproporcionalnoj primjeni diskrecijske ovlasti;

—

se „sadržaj u vezi s radom Unije” odnosi na kontekst o kojem se u pogledu rada Unije zaključak može izvesti iz drugih smjernica;

—

s obzirom na to da se u knjizi ne spominje njegov rad ili bilo kakav drugi rad Unije, tužitelj nije povrijedio svoju obvezu povjerenja, odanosti i nepristranosti u odnosu na Uniju;

—

iz sudske prakse Suda, osobito presude od 6. ožujka 2001. (Connolly/Komisija (C-274/99 P, EU:C:2001:127, t. 43. do 62.), proizlazi nekoliko elemenata bitnih za ocjenu i provedbu članka 17.a Pravilnika o osoblju.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na tvrdnji o neimovinskoj šteti koju je tužitelj pretrpio zbog odluke, kako na svojem radnom mjestu tako i u privatnom životu, i posljedicama koje je to imalo na njegov književni rad. Zbog toga je nužno procijeniti štetu i zatim naložiti da se ona naknadi.

Full & Egal Universal Law Academy