11.2.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 54/21
Tužba podnesena 27. studenoga 2018. – Poljska protiv Komisije
(Predmet T-703/18)
(2019/C 54/36)
Jezik postupka: poljski
Stranke
Tužitelj: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjevi
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi Komisijinu odluku od 17. rujna 2018. o obvezi provedbe mjera i preporuka sadržanih u konačnom revizorskom izvješću, u dijelu u kojem se odnosi na preporuku 04.01 točku (g), prema kojoj se kod projekata u okviru svih operativnih programa koje sufinancira Europski socijalni fond kod kojih su troškovi proglašeni nadoknadivima od strane Europske komisije, u kojima su primatelji potpora bili obveznici poreza na dodanu vrijednost, te su stoga imali mogućnost povrata poreza na dodanu vrijednost, ali istu nisu iskoristili, moraju provesti financijske korekcije izdataka poreza na dodanu vrijednost,
—
Europskoj komisiji naloži snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Tužitelj ističe samo jedan tužbeni zahtjev kojim prigovara da su odredbe članka 65. stavka 2. i članka 69. stavka 3. točke (c) Direktive br. 1303/2013 (1) u vezi s njezinim člankom 2. točkom 10. povrijeđene njihovim pogrešnim tumačenjem, te da je Komisija pogrešno uzela da se članak 69. stavak 3. točka (c) Uredbe br. 1303/2013 primjenjuje na konačne primatelje potpora iz Europskog socijalnog fonda, iako oni nisu korisnici u smislu članka 2. točke 10. navedene uredbe.
U okviru tužbenog razloga Republika Poljska iznosi da u skladu s općim načelom prihvatljivosti izdataka u projektima Europskog socijalnog fonda, utvrđenim u članku 65. stavku 2. Uredbe br. 1303/2013, zahtjevi prihvatljivosti izdataka koji proizlaze iz članka 69. te uredbe spadaju u obveze korisnika koji ostvaruje projekt.
Prema tužiteljevu mišljenju, u slučaju pomoći u iznosu manjem od 200 000 eura, članak 2. točka 10. Uredbe br. 1303/2013 nedvojbeno ostavlja državama članicama mogućnost izbora da kao korisnika smatraju ili subjekta koji prima pomoć ili također i subjekta koji takvu pomoć dodjeljuje.
U ovom predmetu, u skladu s izborom poljskih tijela, korisnikom se smatra subjekt koji dodjeljuje pomoć, a ne onaj koji je prima. Konačni primatelji pomoći nisu korisnici, te se stoga prema mišljenju tužitelja na njih ne primjenjuje članak 69. stavak 3. točka (c) Uredbe br. 1303/2013.
Osim toga, Republika Poljska ističe da bi u ovom predmetu dodjela statusa korisnika subjektima koji primaju pomoć – a koji su nezaposlene osobe – bilo povezano s nametanjem brojnih obveza povezanih s obračunom primljene pomoći, utvrđivanjem izvješća o napredovanju ostvarenih projekata, kontrolom projekata i nužnošću ispunjavanja podataka u informatičkim sustavima za provedbu operativnih programa. Takvo bi rješenje onemogućilo ostvarenje ciljeva Uredbe br. 1303/2013.
(1) Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL 2013, L 347, str. 320.).