4.3.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 82/65
Tužba podnesena 11. siječnja 2019. – Noguer Enríquez i drugi protiv Komisije
(Predmet T-22/19)
(2019/C 82/77)
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Tužitelji: Roser Noguer Enríquez (Andorra la Vella, Andora), Ramón Cierco Noguer (Andorra la Vella), Successors D’Higini Cierco García, SA (Andorra la Vella), Cierco Martínez 2 2003, SL (Andorra la Vella) (zastupnici: J. Álvarez González i S. San Felipe Menéndez, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da prihvati tužbu zbog izvanugovorne odgovornosti Europske unije za štetu koju je Europska komisija uzrokovala izvršavanjem svojih funkcija, u skladu s odredbama članka 268. i članka 340. stavka 2. UFEU-a, da – nakon poduzimanja potrebnih pravnih radnji i postupka pokrenutog u tu svrhu – donese presudu kojom utvrđuje izvanugovornu odgovornost Europske unije zbog nemarnog i popustljivog postupanja Europske komisije i da naloži da se tužiteljima naknadi šteta u iznosu od 50 220 800 €, u skladu s izračunima i iznosom sadržanima u stručnom izvješću priloženom tužbi, ili podredno u iznosu koji proizlazi iz izvješća vještaka kojeg odredi Opći sud, uvećanom za odgovarajuće zakonske kamate, uz izričito nalaganje snošenja troškova tuženiku.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.
1.
Nepoštovanje Monetarnog sporazuma koji su sklopili Europska unija i Kneževina Andora te nepravilno prenošenje koje je dopustila Komisija, Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1) od strane Kneževine Andore. Konkretno, Komisija:
—
nije ispunila obvezu provjere „djelomičnog”, preuranjenog, koristoljubivog i manjkavog prenošenja Direktive 2014/59/EU od strane Kneževine Andore, koja je namjerno propustila uključiti prava i jamstva dioničara i deponenata koje propis Zajednice nameće kao nužnu protutežu u intervencijskim postupcima te vrste, te je uključila dodatne mjere koje diskriminiraju druge dioničare; i
—
nije ispunila obvezu prijave Zajedničkom odboru, i po potrebi, Sudu Europske unije nepoštovanja sporazuma od strane Kneževine Andore navedenim nezakonitim prenošenjem Direktive 2014/59/EU, koja je tužitelja štitila od gubitka dionica i to bez ikakvog opravdanja postojećim općim interesom, bez poštovanja glavnih načela kao što su načelo proporcionalnosti i bez određivanja ikakve vrste naknade u zakonski određenim uvjetima. Sve to čini značajnu povredu glavnih načela sustava i/ili vladavine prava i temeljnih prava. Naravno, Komisija nije (ni do današnjeg dana) prijavila nepoštovanje od strane Kneževine Andore za potrebe raskida sporazuma.
2.
Povreda temeljnih prava i jamstava tužiteljâ, sadržanih u Povelji Europske unije o temeljnim pravima te Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, među ostalim: prava na vlasništvo, prava na dobru upravu, prava na djelotvoran pravni lijek, načela legitimnih očekivanja i načela pravne sigurnosti.
—
S tim u vezi tužitelji tvrde da je neispunjenje obveza od strane Europske komisije doprinijelo tome da su, nakon odluke institucije Banca Privada de Andorra, svi dioničari, a među njima i tužitelji, vlasnici 75,52 % dionica društva, lišeni čitavog svoga kapitala, a zauzvrat nisu primili nikakvu naknadu niti su se tome mogli usprotiviti.
—
Tužitelji također tvrde da je nepostupanje glavnog jamca sporazuma dovela do toga da u andorskom zakonodavstvu tužiteljima nije priznato pravo da, nakon odluke BPA-e (Banca privada de Andorra), prime ono što bi primili nakon redovnog postupka u slučaju insolventnosti, a to je izričito i obvezujuće pravo sadržano u pravu Unije za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava koje je Kneževina Andora morala prenijeti na temelju sporazuma.
—
Naposljetku, u andorski pravni poredak također nije uključeno pravo dioničara na procjenu situacije u kojoj su se našli nakon odluke financijske institucije i naknade štete koje bi im se po potrebi priznale ni pravo protivljenja rezultatu odluke financijske institucije ili obrane od njega.
3.
Komisijino neispunjenje njezine ključne zadaće, koja se sastoji u zaštiti poštovanja i primjene prava Zajednice i Ugovorâ, u skladu s člankom 17. Ugovora o Europskoj uniji, time što je dopustila da treće države bezočno krše njegove uvjete uz očito nanošenje štete pravnoj sigurnosti, vjerodostojnosti institucija Zajednice i legitimnim očekivanjima koje građani imaju u odnosu na njih.
4.
Postojanje postupanja Europske unije koje čini dovoljno ozbiljnu povredu pravnih pravila koja priznaju prava i/ili štite pojedince i koje se ne može opravdati na temelju diskrecijske ovlasti koju ta pravila daju ni njihovom složenošću ili nepreciznošću. Ovaj Komisijin nemar tužiteljima je prouzrokovao konkretnu, stvarnu, izvjesnu i imovinsku štetu, pri čemu postoji jasna uzročna veza između navedene štete i Komisijina postupanja.
5.
Podredno, tužitelji tvrde da postoji odgovornost Europske komisije zbog nemara prilikom pregovaranja i potpisivanja Monetarnog sporazuma s Kneževinom Andorom, koji ne predviđa mehanizme obrane i/ili podnošenja pritužbi za pojedince na koje se odnosi.
(1) SL 2014., L 173, str. 190.
Full & Egal Universal Law Academy