27.5.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 182/34
Tužba podnesena 20. ožujka 2019. — Kalai protiv Vijeća
(predmet T-178/19)
(2019/C 182/39)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: Nader Kalai (Halifax, Kanada) (zastupnik: G. Karouni, odvjetnik)
Tuženik: Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi sljedeće akte u dijelu u kojem se odnose na tužitelja:
—
Provedbenu odluku Vijeća (ZVSP) 2019/87 od 21. siječnja 2019. o provedbi Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije;
—
Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/85 od 21. siječnja 2019. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji;
—
naloži Vijeću plaćanje iznosa od 2 000 000,00 eura na ime naknade štete i kamata u svrhu naknade ukupne pretrpljene štete;
—
naloži Vijeću snošenje vlastitih troškova i troškova tužitelja koji zadržava pravo njihova opravdanja tijekom postupka na temelju članka 134. Poslovnika Općeg suda u skladu s kojim se svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane i prava na pošteno suđenje. U tom pogledu tužitelj, pozivajući se na članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i članke 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i na sudsku praksu Suda, tvrdi da je trebao biti saslušan prije nego što je Vijeće donijelo mjere ograničavanja protiv njega te da se posljedično nisu poštovala tužiteljeva prava obrane.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja koja proizlazi iz članka 296. stavka 2. UFEU-a. Tužitelj prigovara Vijeću da se ono ograničilo na davanje nejasnih i općenitih razmatranja, a da pritom nije posebno i konkretno iznijelo razloge zbog kojih, prilikom izvršavanja svoje diskrecijske ovlasti pri ocjeni, smatra da se protiv tužitelj moraju propisati predmetne mjere ograničavanja. Tako se ne iznosi nijedan konkretan i objektivan element koji bi se mogao predbaciti tužitelju i kojim bi se mogle opravdati predmetne mjere.
3.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogreški u ocjeni zbog toga što je Vijeće u svojem obrazloženju u prilog mjeri ograničavanja navelo elemente kojima očito nedostaje činjenična osnova. Stoga su navedene činjenice lišene svake ozbiljne osnove.
4.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti prilikom povrede temeljnih prava. Naime, tužitelj smatra da spornu mjeru treba poništiti jer je ona neproporcionalna u odnosu na navedeni cilj i čini prekomjerno zadiranje u slobodu poduzetništva i u pravo vlasništva iz članaka 16. i 17. Povelje. Neproporcionalnost proizlazi iz toga što se mjera odnosi na svaku utjecajnu gospodarsku djelatnost bez dodatnih kriterija.
5.
Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava vlasništva. Tužitelj, pozivajući se na članke 17. i 52. Povelje, ističe da mjera zamrzavanja financijskih sredstava nesporno sadržava ograničenje ostvarenja prava vlasništva i da u ovom slučaju zamrzavanje financijskih sredstava koja proizlaze iz tužiteljevih djelatnosti nužno podrazumijeva neproporcionalnu povredu u odnosu na cilj Vijeća.
Full & Egal Universal Law Academy