12.8.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 270/30
Tužba podnesena 8. travnja 2019. — Le Comité de Douzelage de Houffalize protiv Komisije i EACEA-e
(predmet T-236/19)
(2019/C 270/32)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: Le Comité de Douzelage de Houffalize (Houffalize, Belgija) (zastupnik: A. Kettels, odvjetnik)
Tuženici: Europska komisija i Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA)
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi i/ili izmjeni pobijani akt;
—
utvrdi da tužitelj ima pravo da se prihvati njegov obrazac za pravni subjekt i, kao posljedicu, da mu se dodijeli sporno financiranje.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog svojoj tužbi protiv odluke Komisije C(2019) 572 final od 4. veljače 2019., kojom je odbijena tužiteljeva upravna žalba izjavljena protiv odluke EACEA-e od 25. lipnja 2018. da se tužitelju ne dodijele bespovratna sredstva povodom njegove prijave u okviru poziva na podnošenje prijava „Bratimljenje gradova 2017., drugi krug” (EACEA 36/2014), tužitelj ističe jedan žalbeni razlog. Taj žalbeni razlog temelji se na:
—
povredi članka 131. stavka 2. Uredbe (EU, Euroatom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002;
—
povredi načela zaštite legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti;
—
povredi načela proporcionalnosti i zabrane proizvoljnosti;
—
očitoj pogrešci u ocjeni;
—
i nepostojanju odgovarajućeg, dostatnog i mjerodavnog obrazloženja, jer se pobijanom odlukom ocjenjuje da tužiteljeva legitimna očekivanja i pravna sigurnost nisu bila povrijeđena.
Zbog toga što, prema tužitelju, ta odluka nije odgovorila na precizni prigovor što ga je on u tom pogledu iznio. Naime, pruženi odgovori su ili bez ikakve veze s argumentima koje je tužitelj iznio u svojem zahtjevu za preispitivanje, ili su očito nedostatni u smislu opravdanja za odbijanje argumenta koji se odnosi na povredu načela zaštite legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti, ili su u svakom slučaju protivni dosegu tog načela.
Tužitelj smatra da se može pozvati na legitimno očekivanje da će biti priznat kao subjekt bez pravne osobnosti kojem se mogu dodijeliti bespovratna sredstva, čija dodjela mu je međutim bila odbijena. To legitimno očekivanje tužitelj ima na temelju odluka o dodjeli bespovratnih sredstava koje su mu dostavljene u razdoblju kada je već imao isti pravni oblik, to jest oblik udruge, na temelju toga što je njegova činjenična i pravna situacija bila istovjetna i toga što se pravna pravila koja se odnose na prihvatljivost subjekata bez pravne osobnosti nisu u međuvremenu promijenila. Stoga ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi se preispitalo to legitimno očekivanje i zauzeo drukčiji stav od onog zauzetog u prošlosti.
Full & Egal Universal Law Academy