5.8.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 263/62
Tužba podnesena 12. lipnja 2019. — Ujedinjena Kraljevina protiv Komisije
(predmet T-363/19)
(2019/C 263/68)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: S. Brandon, agent, P. Baker QC i T. Johnston, barrister)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi Odluku Komisije C(2019) 2526 od 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je Ujedinjena Kraljevina provela u odnosu na izuzeće financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava;
—
naloži Komisiji snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni: utvrđivanje pogrešnog referentnog sustava.
—
Tužitelj tvrdi da je Komisija počinila pogrešku pri smatranju da pravila o kontroliranim stranim društvima pružaju odgovarajući okvir za ispitivanje usporedivosti (uvodna izjava 107. u preambuli pobijane odluke).
—
Ujedinjena Kraljevina upravlja uglavnom teritorijalnim sustavom poreza na dobit: općenito, oporezive su samo dobiti koje su ostvarene u Ujedinjenoj Kraljevini. Stoga je relevantno polazište da se u odnosu na dobiti prekomorskih društava kćeri ne plaća nikakav porez. Zakonodavstvo o kontroliranim stranim društvima odstupa od ovog stajališta i uspostavlja niz iznimnih okolnosti u kojima može doći do plaćanja naknada kontroliranih stranih društava. Stoga je pravilni referentni sustav pravni okvir poreza na dobit u cjelini. Tužitelj tvrdi da je Komisija pogriješila kad je izabrala prijetvorno suženi referentni okvir.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da iznimke iz poglavlja 9. Taxation (International and Other Provisions) Act 2010 (Zakona o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.) nisu odstupanja.
—
Cilj pravila o kontroliranim stranim društvima je nametnuti naknadu kontroliranih stranih društava samo u odnosu na one sporazume koji predstavljaju visok rizik zloporabe ili prijetvornog preusmjeravanja. Ujedinjena Kraljevina izabrala je zakonodavnu tehniku s kojom je: (i) počela sa širokom i uključivom definicijom kontroliranih stranih društava i (ii) isključila veliku većinu dobiti koje proizlaze od kontroliranih stranih društava kako bi utvrdila usku kategoriju dobiti koje predstavljaju rizik zloporabe ili prijetvornog preusmjeravanja. Poglavlja 5. i 9. Zakona o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010. djeluju zajedno kako bi utvrdili takve sporazume koji predstavljaju visok rizik od zloporabe ili prijetvornog preusmjeravanja.
—
Nadalje se tvrdi da je Komisija očito pogriješila kad je smatrala da navedene iznimke iz poglavlja 9. predstavljaju odstupanje jer se usmjerila na zakonodavnu tehniku koja se koristila, a ne na temeljne ciljeve mjere.
—
Prema mišljenju tužitelja, Komisija je također — pogrešno — smatrala da nije bilo relevantne razlike između Qualifying Loan Relationships (QLRs) (kvalificiranih kreditnih odnosa) i drugih odnosa. Vlada Ujedinjene Kraljevine u iznimno je dobroj poziciji da odredi koje vrste sporazuma predstavljaju visok rizik zloporabe ili prijetvornog preusmjeravanja. Smatra da je Komisija:
a.
počinila pogrešku koja se tiče prava s obzirom na to da nije odobrila vladi Ujedinjene Kraljevine odgovarajuću marginu prosudbe pri ocjenjivanju toga pitanja; i
b.
očito pogriješila pri ocjeni sporazuma u pitanju.
3.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni u odnosu na selektivnost.
—
Komisija je pogriješila kad je smatrala da se Ujedinjena Kraljevina trebala pozvati samo na test „važnih funkcija zaposlenika” (significant people function, SPF) umjesto toga da poglavlja 5. i 6. djeluju zajedno. Također, bilo je pogrešno odbiti ocjenu da je pristup koji se isključivo temelji na SPF-u jednako složen za primjenu kao i pristup koji se temelji na ulaganju kapitala iz Ujedinjene Kraljevine.
—
Tužitelj osim toga tvrdi da je Komisija također počinila pogrešku s obzirom na to da je odbila stajalište Ujedinjene Kraljevine da su navedene iznimke iz poglavlja 9. bile prikladan, proporcionalan i administrativno izvediv odgovor na presudu Velikog Vijeća u predmetu Cadbury Schweppes plc i Cadbury Schweppes Overseas Ltd./Commissioners of Inland Revenue (predmet C-196/04, EU:C:2006:544).
4.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da ne postoji učinak na trgovinu unutar Unije.
—
Tužitelj naposljetku smatra da je Komisija pogriješila kad je smatrala da navedene iznimke iz poglavlja 9. dodjeljuju „korist” bilo kojem društvu koje može utjecati na trgovinu unutar Unije. One umjesto toga, u skladu sa tužiteljevim stajalištem, omogućavaju mehanizam pomoću kojeg je naknada kontroliranih stranih društava u manjem broju slučajeva nametnuta društvima rezidentnim u Ujedinjenoj Kraljevini. U relevantnom vremenskom razdoblju (2013.) nije postojala obveza na razini Unije za naplatu poreza na dobit kontroliranih stranih društava te Komisija nije dokazala da su navedene iznimke iz poglavlja 9., u usporedbi s obvezama koje su nametnute drugim državama članicama, omogućavale bilo kakvu prednost kako bi utjecale na trgovinu unutar Unije.
Full & Egal Universal Law Academy