30.9.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 328/59
Tužba podnesena 8. srpnja 2019. — Landesbank Baden-Württemberg protiv SRB-a
(predmet T-480/19)
(2019/C 328/69)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Landesbank Baden-Württemberg (Stuttgart, Njemačka) (zastupnici: H. Berger i K. Rübsamen, odvjetnici)
Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi Odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 16. travnja 2019. o izračunu ex ante doprinosa jedinstvenom fondu za sanaciju 2019. (SRB/ES/SRF/2019/10), uključujući i njezin prilog, u dijelu u kojem se odnose na tužiteljev doprinos;
—
naloži tuženiku snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog: povreda članka 296. stavka 2. UFEU-a i članka 41. stavka 1. i članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) zbog nedostatnog obrazloženja pobijane odluke
—
Tužitelj ističe da je tuženi odbor povrijedio obvezu obrazlaganja jer pobijana odluka nije dostatno obrazložena, a prilog se sastoji od pukog niza brojki iz kojih nije moguće razabrati kako i na temelju kojih razmatranja je tuženik izračunao tužiteljev doprinos. Povećani zahtjevi za obrazloženjem ni na koji način nisu ispunjeni pobijanom odlukom. Povreda obveze obrazlaganja također je bitna zbog toga što utječe na sadržaj pobijane odluke.
2.
Drugi tužbeni razlog: povreda prava na saslušanje u skladu s člankom 41. stavkom 1. i člankom 41. stavkom 2. točkom (a) Povelje zbog toga što tužitelj nije bio saslušan
—
Nadalje, tuženi odbor povrijedio je tužiteljevo temeljno postupovno pravo na saslušanje zbog toga što je donio pravni akt koji je za tužitelja imao nepovoljne pravne učinke, a da ga prije toga nije saslušao. Povreda prava na saslušanje bitna je zbog toga što je tužiteljevo očitovanje prije donošenja pobijane odluke moglo dovesti do sadržajno različite odluke o izračunu.
3.
Treći tužbeni razlog: povreda temeljnog prava na djelotvoran pravni lijek u skladu s člankom 47. stavkom 1. Povelje zbog nemogućnosti ispitivanja pobijane odluke
—
Tužitelj ističe da je tuženi odbor povrijedio temeljno tužiteljevo pravo na djelotvorni pravni lijek jer je sudsko ispitivanje pobijane odluke gotovo nemoguće. Osim toga, tuženik nije u najvećoj mogućoj mjeri osigurao poštovanje načela kontradiktornosti postupka kako bi se tužitelju omogućilo da ospori razloge na kojima se pobijana odluka temelji i tako učinkovito iznese svoju obranu.
4.
Četvrti tužbeni razlog: povreda članka 103. stavka 7. točke (h) Direktive 2014/59/EU (1), članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 (2), članka 6. stavka 5. prve rečenice Delegirane uredbe (EU) 2015/63 (3), članaka 16. i 20. Povelje i načela proporcionalnosti zbog primjene multiplikatora za IPS (Institutional Protection Scheme)-indikator
—
Tužitelj ističe da je tuženi odbor povrijedio članak 103. stavak 7. točku (h) Direktive 2014/59/EU, članak 113. stavak 7. Uredbe (EU) br. 575/2013, članak 6. stavak 5. prvu rečenicu Delegirane uredbe (EU) 2015/63, članke 16. i 20. Povelje i načelo proporcionalnosti jer na tužitelja nije u potpunosti primijenio IPS-indikator. Zaštitni učinak institucionalnog sustava zaštite sveobuhvatno i na jednak način postoji za sve institucije članice. Razlikovanje između institucija na razini IPS-indikatora protivno je sustavu te proizvoljno. Isto tako, razvrstavanje tužitelja u skupinu institucija s najvišim profilom rizičnosti očito je neopravdano i proizvoljno.
5.
Peti tužbeni razlog: povreda članka 16. Povelje i načela proporcionalnosti zbog primjene multiplikatora za prilagodbu rizika
—
Tužitelj nadalje tvrdi da je tuženi odbor povrijedio njegovu slobodu poduzetništva i načelo proporcionalnosti izračunavši multiplikatore za prilagodbu rizika koji nisu odgovarali tužiteljevu profilu rizičnosti koji je u odnosu na druge institucije koje plaćaju doprinos viši od prosjeka. U tužiteljevu slučaju, rizik da postane sanacijski slučaj i da koristi sredstva Jedinstvenog fonda za sanaciju (JFS) je vrlo nizak. Upravo je uzimanje u obzir ove vjerojatnosti zadatak multiplikatora za prilagodbu rizika koji mora na odgovarajući način odražavati pojedinačan rizik.
6.
Šesti tužbeni razlog: nezakonitost članaka 4. do 7. i 9. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 i Priloga I. navedenoj delegiranoj uredbi
—
Konačno, pobijanu odluku stoga valja poništiti i zbog toga što se člancima 4. do 7. i 9. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 i Prilogom I. navedenoj delegiranoj uredbi povređuju načela djelotvornog pravnog lijeka i pravne sigurnosti. Tužitelj u skladu s člankom 277. UFEU-a može uzgredno tvrditi da se pravnom osnovom pobijane odluke povređuje pravo Unije višeg ranga. Članak 277. UFEU-a izraz je općeg načela prema kojem nezakonitost pravnog temelja utječe na pojedinačnu odluku donesenu u skladu s tim temeljem.
(1) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190.)
(2) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. (EU) br. 648/2012 Tekst značajan za EGP (SL 2013., L 176, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 13., str. 3.)
(3) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 od 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44.)
Full & Egal Universal Law Academy