2.9.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 295/87
Tužba podnesena 18. srpnja 2019. — Del Valle Ruiz i dr. protiv SRB-a
(predmet T-512/19)
(2019/C 295/113)
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Tužitelji: Antonio Del Valle Ruiz (Ciudad de México, Meksiko) i 36 drugih tužitelja (zastupnici: P. Rubio Escobar i B. Fernández García, odvjetnici)
Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor
Tužbeni zahtjev
Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
—
poništi Odluku (SRB/CM01/ARES (2018) 3664981) Jedinstvenog sanacijskog odbora od 20. svibnja 2019. kojom je odlučeno da se neće izraditi izvješće o konačnom vrednovanju predviđeno člankom 20. stavkom 11. Uredbe (EU) 806/2014 u okviru sanacije Banco Popular i da se Jedinstvenom sanacijskom odboru posljedično naloži izrada tog konačnog izvješća o vrednovanju u skladu s primjenjivim zakonodavstvom.
—
također, da se na temelju članaka 133. i 134. Poslovnika Općeg suda, tuženiku i intervenijentima naloži potpuno ili djelomično snošenje troškova tužiteljâ.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu pet tužbenih razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatnom obrazloženju akta i posljedično, na povredi članaka 41. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 20. stavka 11. Uredbe (EU) 806/2014 (1), jer tuženik navodi da konačno izvješće o vrednovanju Banco Popular propisano tom odredbom neće biti izrađeno.
3.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela dobre uprave iz članka 41. Povelje, jer je Jedinstveni sanacijski odbor odstupio od mišljenja neovisnog stručnjaka u pogledu potrebe da se izradi konačno izvješće o vrednovanju, a da pritom svoju odluku nije potkrijepio nikakvim znanstvenim ni ekonomskim argumentima.
4.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na djelotvoran pravni lijek i na nemogućnosti obrane te posljedično, na povredi članka 2. UFEU-a, članka 47. Povelje i članka 24. španjolskog Ustava.
5.
Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi uvodne izjave 24. Uredbe (EU) 806/2014 i doktrine „Meroni”, s obzirom na to da tuženiku, s jedne strane, nije dodijeljena ovlast donošenja diskrecijske ocjene o tome treba li izdati konačno izvješće o vrednovanju i da je, s druge strane, donošenje odluke poput one koja se pobija ovom tužbom u svakom slučaju trebala nadzirati Europska komisija.
(1) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1. i ispravak SL 2015., L 101, str. 62.)
Full & Egal Universal Law Academy