21.10.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 357/36
Tužba podnesena 22. srpnja 2019. – Adeso protiv Komisije
(predmet T-529/19)
(2019/C 357/44)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: African Development Solutions (Adeso) (Nairobi, Kenija) (zastupnik: R. Martens, odvjetnik)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi u cijelosti pobijanu odluku, odnosno Komisijinu odluku od 10. svibnja 2019. te tako proglasi zahtjeve za povrat u odnosu na Sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava FED/2013/313-770 i FED/2013/316-291 u iznosu od 3 298 703,59 eura i 11 919,40 eura neosnovanima;
—
naloži tuženiku snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, kojim se navodi povreda članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u kojem je uređeno načelo dobre uprave: Komisija je očito povrijedila pravo na saslušanje te načelo pravne sigurnosti jer je, unatoč brojnim i ozbiljnim sumnjama koje je tužitelj izrazio u pogledu pobijanog izvješća o reviziji te nakon što je nekoliko puta zatražio sastanak kako bi se rasvijetlila ta važna neriješena pitanja, odbila zakazati takav sastanak, premda je, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, poštovanje prava na saslušanje opće primjene te je uvjet zakonitosti svake odluke koju donose institucije EU-a te ga se stoga mora poštovati uvijek i u svim vrstama postupaka.
2.
Drugi tužbeni razlog, kojim se navodi povreda načela proporcionalnosti i ugovorne savjesnosti i poštenja kako je zajamčeno člankom 5. stavkom 4. UEU-a jer tuženik nije djelovao u dobroj vjeri te je prešao granice onog što je prikladno i potrebno tako što je odmah izdao nalog za povrat a da tužitelju nije dao priliku da pruži odgovarajuće objašnjenje za pobijano izvješće o reviziji putem detaljno razrađenog odgovora uprave i predloženih sastanaka, premda je odgovarajuće sporazumno rješenje moglo biti dovoljno u prvom stupnju, kao što je to propisano općim uvjetima Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Kao prvo, nije bilo ni potrebno ni nužno da tuženik u obrazloženju svoje odluke zanemari tužiteljev zahtjev za pronalaskom mirnog rješenja. To je u potpunosti protivno načelu proporcionalnosti koje podrazumijeva da, ako postoji više odgovarajućih mjera, kao što je to slučaj u ovom predmetu, treba izabrati one koje su najmanje invazivne i tegobne (quod non).
Full & Egal Universal Law Academy