7.10.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 337/11
Tužba podnesena 5. kolovoza 2019. – FV protiv Vijeća
(predmet T-542/19)
(2019/C 337/12)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: FV (zastupnik: É. Boigelot, odvjetnik)
Tuženik: Vijeće Europske unije
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
proglasi njezinu tužbu dopuštenom i osnovanom, i stoga:
—
poništi odluku od 3. svibnja 2019., koju je tužiteljici slijedećeg 6. svibnja dostavio g. [X] „Senior Legal Counsellor” u Vijeću, koju je donio g. [Y] kao tijelo nadležno za imenovanje, na temelju koje se „1. tužiteljica, rođena 25. ožujka 1956. [povjerljivo] (1), dužnosnik iz razreda AST 7, šalje na dopust u interesu službe u skladu s člankom 42.c Pravilnika o osoblju i može zahtijevati naknadu predviđenu navedenim člankom. 2. Ova odluka stupa na snagu 31. prosinca 2015.”;
—
naloži Vijeću da plati, s osnova naknade materijalne štete i štete za tužiteljičinu karijeru, podložno povećanju ili smanjenju tijekom postupka, iznos od 151 101,72 eura;
—
naloži Vijeću da plati, s osnova naknade štete zbog nematerijalne štete i povrede tužiteljevog ugleda podložno povećanju ili smanjenju tijekom postupka, iznos od 70 000 eura;
—
u svakom slučaju naloži tuženiku snošenje svih troškova, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda Europske unije.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 266. UFEU-a te temeljnih i općih načela prava Unije uključujući, među ostalima, poštovanje legitimnih i opravdanih očekivanja, načela dobre uprave, dobre vjere i pravne sigurnosti, te poštovanje načela proporcionalnosti.
U tom pogledu, tužitelj smatra da je tijelo za imenovanje (u daljnjem tekstu: TI) na očigledno nepravilan način primijenilo i protumačilo spomenute odredbe i načela, ne poduzimajući mjere radi izvršenja presude o poništenju koju je Opći sud Europske unije donio 14. prosinca 2018., FV/Vijeće (T-750/16, EU:T:2018:972). Ocjenjuje također da je TI povrijedilo načelo koje nalaže tijelu da donese odluku koja nije neproporcionalna, odnosno koja je nužna za ostvarenje ciljeva, što pretpostavlja da sadržaj i oblik odluke budu razmjerni svrsi koja se želi ostvariti. Naposljetku, tužitelj ističe povredu svojeg legitimnog očekivanja da TI pravilno i detaljno izvrši prethodno citiranu presudu T-750/16, ne samo pravilno primjenjujući članak 266. UFEU-a, nego isto tako i bez retroaktivnog učinka.
2.
Drugi tužbeni razlog temelji se, s jedne strane, na tome da pobijana odluka krši uvjete iz članka 42.c Poslovnika i Obavijesti osoblju br. 71/15 od 23. listopada 2015., što je dovelo do povrede načela koje nalaže tijelu da odluku donese samo na temelju razloga koji su zakonom dopušteni, to jest relevantni, te koji nisu posljedica očigledne pogreške u ocjeni, pogreške koja se odnosi na činjenice ili pogreške koja se tiče prava i, s druge strane, na zlouporabi postupka.
U tom pogledu, tužiteljica smatra da TI, donoseći pobijanu odluku u tim okolnostima, očigledno nije na pravilan način primijenilo i protumačilo navedene poslovničke odredbe i obavijest osoblju, jer je temeljilo svoju odluku na činjenično i pravno netočnim razlozima. Tužiteljica ocjenjuje da Vijeće nije opravdalo interes službe u kojem je na nju primijenilo članak 42.c Pravilnika o osoblju, niti je utvrdilo stvarne organizacijske potrebe koje zahtijevaju stjecanje novih kompetencija koje ona ne može steći, osim što je TI očigledno stegovni postupak zamijenilo člankom 42.c.
3.
Treći tužbeni razlog temelji se na povredi dužnosti brižnog postupanja. U tom pogledu, tužiteljica smatra da TI, donoseći pobijanu odluku u tim okolnostima, nije poštovao uravnoteženost koja traži od institucije da uzme u razmatranje sve elemente koji mogu odrediti njezinu odluku, i da jednako tako vodi računa i o interesu službe i o interesu dužnosnika o kojem je riječ.
(1) Povjerljivi podaci su izostavljeni.
Full & Egal Universal Law Academy