25.11.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 399/71
Tužba podnesena 9. rujna 2019. – Canon protiv Komisije
(predmet T-609/19)
(2019/C 399/89)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Canon Inc. (Tokyo, Japan) (zastupnici: U. Soltész, W. Bosch, C. von Köckritz, K. Winkelmann, J. Schindler, D. Arts, W. Devroe, odvjetnici i M. Reynolds, solicitor)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
poništi Odluku Europske komisije C(2019) 4559 final od 27. lipnja 2019. o izricanju novčanih kazni zbog neprijavljivanja koncentracije protivno članku 4. stavku 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (1) i provođenja koncentracije protivno članku 7. stavku 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (predmet M.8179 - Canon/Toshiba Medical Systems Corporation, postupak na temelju članka 14. stavka 2.) o kojoj je tužitelj bio obaviješten 1. srpnja 2019.;
—
podredno, poništi ili znatno smanji novčane kazne koje su mu izrečene;
—
naloži Komisiji snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Tužitelj se u prilog svojoj tužbi poziva na tri tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očitu pogrešku koja se tiče prava pogrešno primijenivši pravni kriterij za ocjenu članka 4. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004.
—
Tvrdi se da Komisija zanemaruje postojeću sudsku praksu pozivajući se na pojam „djelomične provedbe pojedinačne koncentracije” koji je neutemeljen i bez presedana. Osobito, Komisijina ocjena ne ustanovljava da je prijelazna transakcija u pitanju doprinijela trajnoj promjeni kontrole cilja na način na koji to zahtijeva sudska praksa.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da iako nije dokazana tužiteljeva namjera ili nepažnja, Komisija je tužitelju izrekla novčanu kaznu protivno članku 14. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004, načelu nulla poena sine lege i legitimnih očekivanja, načelu proporcionalnosti i načelu stjecaja povreda. Tužitelj stoga zahtijeva od Suda da izvrši svoju neograničenu nadležnost iz članka 16. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 i članka 261. UFEU-a kako bi poništio u cijelosti odluku u odnosu na novčane kazne ili ih znatno smanjio.
3.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila bitne postupovne zahtjeve. Tvrdi se da je Komisija, time što je odbila tužitelju pružiti priliku da komentira nove argumente i činjenice/dokaze u službenom odgovoru na dodatnu obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama i dopis o činjeničnom stanju te tijekom druge usmene rasprave, povrijedila članak 18. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 i tužiteljevo pravo na obranu.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.)
Full & Egal Universal Law Academy